Varaždinska industrija svile (VIS), poduzeće za proizvodnju tkanina od svile, pamuka i drugih srodnih sirovina sa sjedištem u Varaždinu.

Baštineći stoljetnu varaždinsku tradiciju uzgoja i proizvodnje svile, osnovana je 1929. na inicijativu austrijskih i švicarskih industrijalaca i bankara Emeriha Madarasza, Ludwiga Buchwalda, Julija i Leopolda Oblata. U njihovu je vlasništvu bila trećina dionica, dok su ostale imali domaći poduzetnici, među ostalima Ernest Buchwald te Mihajlo Friedländer, koji je obnašao i funkciju ravnatelja. Tvornica je počela raditi 1930. s 36 tkalačkih razboja poduzeća Dietrich, proizvodeći svilene tkanine za ženske haljine, kravate, marame i tkanine za podstave. Bilježeći stalni napredak i povećanje proizvodnje, 1939. imala je već 196 tkalačkih razboja i pripremu sa snovanjem i prematanjem te malu bojadisaonicu s oplemenjivanjem tkanina. Te je godine zapošljavala oko 450 radnika, te proizvela 1,45 milijuna metara tkanina.

Tijekom II. svj. rata tvornički je sklop bio znatno oštećen. Proizvodnja ni tada nije stala, ali se proizvodilo samo za vojne potrebe. Nakon rata sanirani su porušeni objekti i oštećeni strojevi, te je oživljena proizvodnja iz koje su se akumulirala sredstva za automatiziranje dijela strojeva te za kupnju nekoliko novih. U tome je razdoblju poduzeće prešlo u državno vlasništvo. Ubrzo je postignuta prijeratna razina zaposlenosti i proizvodnje, nakon čega je slijedilo proširenje osnovne te uspostavljanje novih djelatnosti. Godine 1950. osnovan je odjel za filmski tisak, 1956. pogon konfekcije, 1957. pogon za proizvodnju kišobrana, a 1959. pogon za proizvodnju galanterije.







Pogoni za proizvodnju konfekcije i kišobrana 1958. odvojili su se od poduzeća te nastavili djelovati kao samostalne radnje – Zanatska radnja muške, ženske i dječje konfekcije, koja je proizvodila uglavnom žensko rublje, kravate, marame, šalove i druge odjevne predmete, te Zanatska radnja muških, ženskih i dječjih kišobrana, koja se bavila izradbom i popravcima kišobrana. Radnje su se 1959. udružile u Zanatsko poduzeće za proizvodnju konfekcije i kišobrana Ivančica, koje je 1961. pripojeno Varaždinskoj industriji svile, čime je formirano novo poduzeće pod nešto izmijenjenim nazivom – Varaždinska industrija svile, konfekcije i kišobrana. Od 1962. u sastavu poduzeća nalazio se i novoosnovani pogon u Ivancu za proizvodnju svilenih tkanina od prirodnih i umjetnih vlakana. Počeo je raditi s 82 radnika i 42 tkalačka razboja.

Pogonu konfekcije je 1971. pripojena Vinička tvornica rublja, koja je dotad djelovala u sastavu Domaće tvornice rublja u Zagrebu. Godinu dana nakon toga otvorena je Konfekcija Jalžabet, 1982. Konfekcija Babinec, a 1985. Konfekcija Budinščina.

Potkraj 1960-ih poduzeće je osmislilo i započelo proizvodnju sportskoga asortimana proizvoda YASSA (Jugoslavenski asortiman sportskih artikala). U matičnome pogonu početkom 1980-ih prošireni su kapaciteti, izgrađena je nova hala tkaonice i nabavljeno 80 tkalačkih razboja, te nova oprema za proizvodnju kišobrana. Godine 1983. poduzeće je zapošljavalo više od 2600 radnika, a njegovi su pogoni za proizvodnju konfekcije godišnje proizvodili oko 1,3 milijuna komada različitih odjevnih predmeta te oko 500 000 kišobrana i suncobrana.

Tijekom 1990-ih, u tranzicijskim procesima i raspadom Jugoslavije, došlo je do gubitka tržišta, te time do smanjivanja proizvodnje i broja radnika. Pogoni za proizvodnju konfekcije te galanterije i kišobrana odvojili su se od pogona za proizvodnju tkanina, te nastavili djelovati kao samostalna privatna poduzeća. U sastavu VIS Konfekcije d. d. za proizvodnju odjeće i rublja djeluju četiri proizvodna pogona – Varaždin, Jalžabet, Budinščina i Vinica, s ukupno oko 300 zaposlenih radnika (2017). VIS Promotex d. o. o., sljednik pogona za proizvodnju kišobrana i galanterije, bavi se proizvodnjom tekstilnih i promotekstilnih proizvoda, posebice promotivnih suncobrana, a zapošljava oko 190 radnika (2017). Poduzeće VIS Tkanine d. d. za tkanje tekstila ugašeno je 2005.