Vuteks (Vukovarska tekstilna industrija), poduzeće za proizvodnju pokrivača i tkanina osnovano u Vukovaru.

Početci njegova rada vezani su uz Tvornicu pokrivača i frotirske robe koju je ondje 1930. pod svojim imenom osnovao njemački poduzetnik Theodor Müller. Pogoni su bili uređeni i pušteni u rad 1932., a u njihovu sklopu već u samim početcima bili su organizirani svi postupci u proizvodnji tekstila: priprema vlakana, predenje, tkanje, oplemenjivanje, doradba, pakiranje te skladištenje proizvoda. Asortiman su činili pokrivači za domaćinstvo, pokrivači za konje, podstavne tkanine i posteljina.

Nakon II. svj. rata i podržavljenja imovine poduzeće je nastavilo poslovati pod nazivom Tvornica pokrivača 12. IV. 1945. sa sjedištem u Proleterskoj ulici. U njegov je sastav 1951. uključena vukovarska Tvornica čarapa Slavenka, nakon čega je nastavilo s radom pod nazivom Gradsko tekstilno poduzeće 12. IV. 1945. Dvije godine potom promijenilo je ime u Vuteks (Vukovarska tekstilna industrija), koje je nosilo do prestanka rada. Idućih godina pripojena su mu i druga vukovarska tekstilna poduzeća poput Vukovarske trikotaže i predionice, Tvornice konfekcije Srem i Napretka. U poslijeratnom se razdoblju postupno smanjivala proizvodnja posteljine i podstavnih tkanina, a započela je specijalizacija u proizvodnji pokrivača. Tijekom 1950-ih poduzeće je podmirivalo 50% domaćih potreba u robi koju je proizvodilo, a 1953. počelo ju je i izvoziti. Godine 1957. zapošljavalo je 791 radnika i proizvelo više od 1 750 000 m² pokrivača.

Sagledavajući potrebu zapošljavanja stručnih kadrova, Vuteks je 1960. u Vukovaru osnovao Tekstilnu tehničku školu za obrazovanje kvalificiranih radnika i tehničara. Potkraj 1960-ih slijedila su intenzivnija ulaganja u modernizaciju i proširenje proizvodnih kapaciteta. Strojevi su se kupovali u inozemstvu, dok su se sirovine i pomoćni materijali i dalje nabavljali u zemlji. Uz već postojeći asortiman proizvodnje od viskoznih vlakana, započela je proizvodnja pokrivača od vunenih vlakana, životinjskih dlaka i sintetičkih poliesterskih (PES) i akrilnih (PAN) vlakana. Započela je i proizvodnja netkanoga tekstila za odjevnu, obućarsku i automobilsku industriju te industriju namještaja. Proizvodnja pokrivača koja je 1955. iznosila 638 950 komada, nakon modernizacije 1975. bila je povećana na 1 863 440 komada.

U skladu s odredbama novoga Ustava 1973. poduzeće je bilo reorganizirano osnivanjem šest OOUR-a: Klasična proizvodnja, Netkani tekstil, Proizvodnja velura i autopresvlaka, Pomoćna djelatnost, Komercijala i Zajedničke službe. Novom reorganizacijom 1975. uspostavljena su tri OOUR-a: Proizvodnja pokrivača i tkanina, Proizvodnja netkanih tekstilnih proizvoda i Proizvodnja i finalizacija pletiva i autopresvlaka. Godine 1980. poduzeće je zapošljavalo 1670 radnika i proizvodilo 2 300 000 pokrivača. Potkraj 1980-ih i početkom 1990-ih više od 70% ukupne proizvodnje izvozilo je diljem svijeta (posebice u Njemačku, Švedsku, SSSR, SAD, Kuvajt, Sudan, Alžir, Kinu, Japan i dr.), čime se svrstalo među najveće europske proizvođače tekstilnih pokrivača.

U jeku ratnih zbivanja u Vukovaru poduzeće je u kolovozu 1991. prestalo s radom, a nakon pada i tijekom okupacije grada tamošnje su vlasti odlučile nastaviti proizvodnju u postojećim objektima, no zbog ratnih razaranja u velikoj mjeri reduciranu. Istodobno se, u RH postupno stvarala ideja o obnovi vukovarske tekstilne industrije, što je dijelom ostvareno otvaranjem pogona u Vinkovcima pod nazivom Vuteks Feniks d. o. o., koji je s približno 100 zaposlenih proizvodio dio nekadašnjega asortimana vukovarskoga poduzeća. Nakon provedene mirne reintegracije okupiranoga područja u Podunavlju 1998. došlo je do preuzimanja uprave u vukovarskom pogonu, te je započela njegova integracija u postojeći hrvatski gospodarski sustav, čime je dotadašnje društveno poduzeće transformirano u dioničko društvo. Zbog nelikvidnosti je nad Vuteksom 2000. otvoren stečaj, a potpuno je prestao s radom 2006. Polovica pogona prodana je zainteresiranim poduzetnicima i za potrebe Podunavske slobodne zone, a drugu je polovicu kupio vinkovački Vuteks Feniks, koji je zbog nesnalaženja u novim društveno-ekonomskim okolnostima 2012. dospio u stečaj te je likvidiran 2017.