Objavljeno:
Ažurirano: 28. studenoga 2018

bark, jedrenjak s trima ili više jarbola i kosnikom; krmeni jarbol uvijek ima uzdužno jedrilje (sošno s vrškom), a svi ostali jarboli opremljeni su križnim jedriljem. Kosnik barka ima prečke (flokove).

Bark Eber, rad Basilija Ivankovića, 1870., Pomorski muzej, Dubrovnik

Istočnojadranski bark XIX. st. bio je najbrojniji veliki trgovački jedrenjak u nas. Nalikuje → briku, uz dodatak jednoga jarbola. U standardnoj inačici na pramčanom i središnjem jarbolu (velejarbolu) je do pet križnih jedara, a na krmenom jarbolu sošno i vrška, dok su se između jarbola razapinjale letnjače i prečke. Bio je kvalitetne gradnje, dobrih pomorstvenih svojstava, osobito brzine, namijenjen za sredozemnu i oceansku trgovačku plovidbu. Bio je duljine 40‒60 m, širine 7‒12 m, visine boka 5‒8 m, gaza 3 m, nosivosti 500‒1000 t, a imao je posadu do 18 članova. Potkraj XIX. st. počeo se graditi i od željeza. Barkovi mnogih domaćih brodovlasničkih obitelji i brodarskih društava (dubrovačkih, peljeških, bakarskih, riječkih i dr.) plovili su svjetskim morima, a građeni su u Gružu, Orebiću, Senju, Malom Lošinju, Kraljevici, Sušaku, Rijeci i dr. U malološinjskom brodogradilištu Martinolićevih izgrađen je 1885. željezni bark Gange nosivosti 1680 t, koji je bio prvi željezni jedrenjak duge plovidbe austrougarske trgovačke mornarice izgrađen u domaćem brodogradilištu. Glasoviti su i bark Stefano izgrađen u Rijeci, koji je doživio brodolom uz obale Australije 1875., lošinjski bark Contessa Hilda, izgrađen u Glasgowu 1875., koji je udaljenost od 19 000 milja od Trsta do Taltala u Čileu preplovio za samo 94 dana te bio posljednji jedrenjak duge plovidbe pod austrougarskom zastavom te bark Capricorno kao posljednji riječki jedrenjak duge plovidbe, porinut u Rijeci 1883. i dr.

Istočnojadranski bark-beštija, XIX. st.

Istočnojadranski bark-beštija XIX. st. bio je bark s izmijenjenim jedrima na središnjem i krmenom jarbolu po uzoru na → goletu (sošno i gornjača). Ploveći istim brodom, hrvatski kapetani često su mijenjali snast, kako bi brod prilagodili plovidbenim zahtjevima lokalnoga podneblja. Kadšto se nazivao i barkantina. Bark sa sošnim jedrima na deblima prvih dvaju jarbola i križnim jedrima na njihovim nastavcima, te sa sošnim jedrom i vrškom na krmenome jarbolu, nazivao se bark-škuna. Takav je jedrenjak bio npr. školski brod bakarske Nautičke škole Vila Velebita izgrađen 1907. u njemačkom Kielu.


Ostali podatci
Vidi još...
Što pročitati?

M. Š. Milošević: Bokeljski barkovi. Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 14(1966), str. 317–336.

M. Kozličić: Hrvatsko brodovlje. Split, 1993.

N. Mendeš: Po svjetskim morima (katalog izložbe). Rijeka, 2010.

Iz arhive LZMK-a

BARK. Pomorska enciklopedija, sv. 1., 1972., str. 303–304.

bark
Istočnojadranski bark, XIX. st.

Jedrenjak s trima ili više jarbola i kosnikom; krmeni jarbol uvijek ima uzdužno jedrilje (sošno s vrškom), a svi ostali jarboli opremljeni su križnim jedriljem.

Kategorije i područja