Objavljeno:
Ažurirano: 20. studenoga 2018

hidraulika, tehnička disciplina koja se bavi praktičnom primjenom hidromehanike (tehnička hidromehanika), napose sustavima za prijenos mehaničke energije i informacija posredovanjem mineralnog ulja ili druge stlačene kapljevine. U tim se sustavima dobivanje hidraulične energije, odn. stlačivanje ostvaruje zupčastim, klipnim, vijčanim, lamelastim i drugim crpkama na načelu potisnoga djelovanja. Hidraulični sustavi primjenjuju se u svim područjima gdje je potrebno razviti velike sile, uz male i jednolične pomake te složene regulacije, a rabe se češće kod analognih sustava nego kod digitalnih. Značajna područja primjene hidraulike su na alatnim, poljoprivrednim, građevinskim strojevima, cestovnim i željezničkim vozilima, brodovima, zrakoplovima, vojnoj tehnici i dr.

Od davnina se čovjek koristio energijom vode za svoje potrebe, za pokretanje vodeničkih mlinova, podizanje drvenih čekića za preradbu platna, podizanje većih tereta i sl., a takvi su se hidraulični tehnički uređaji u nekim dijelovima svijeta zadržali u gotovo nepromijenjenom obliku do danas. Prvi opisani hidraulični uređaj su vodene orgulje Grka Ktezibija iz Aleksandrije (III. st. pr. Kr.), koje je u djelu O arhitekturi (De architectura) opisao rimski inženjer i arhitekt Marko Vitruvije Polion (I. st. pr. Kr.); u istome djelu opisana je i Ktezibijeva vodna crpka. U XV. st. Leonardo da Vinci (1452−1519) skicirao je vodnu turbinu, a u XVI. st. slične hidrauličke izume bilježe i mnogi drugi, poput Agostina Ramellia (1531−1600), Jacquesa Bessona (1540−1576) ili → Fausta Vrančića. Engleskoga izumitelja Josepha Bramaha (1748−1814), koji je 1795. patentirao hidrauličnu prešu, smatra se utemeljiteljem suvremene hidraulične tehnike. Tek u drugoj polovici XIX. st. započela je šira primjena hidrauličnih uređaja u gotovo svim područjima tehnike. Povezivanjem hidrauličnih, elektrohidrauličnih i elektroničkih komponenti stvoreni su nakon II. svj. rata uređaji automatskog upravljanja vrlo velikih mogućnosti.

Proizvodnja

U Hrvatskoj je serijska proizvodnja tipskih hidrauličnih izvršnih i upravljačkih sustava bila manjega opsega, a uglavnom su se proizvodili elementi i sustavi za potrebe vlastitih proizvodnih programa ili specijalne narudžbe, većim dijelom od elemenata svjetskih proizvođača. U Kutini je 1972. osnovana tvornica hidrauličnih i pneumatskih uređaja i komponenti Prvomajska TSD Kutina, a od 1994. posluje pod nazivom Hidraulika Kutina. Danas ta tvornica proizvodi komponente upravljačke hidraulike (razvodnici, tlačni ventili i regulatori protoka), izvršne hidraulike te hidraulične cilindre primjenjive u industriji, poljoprivredi, šumarstvu i komunalnoj djelatnosti. U Obrovcu je 1980-ih poduzeće → Đuro Đaković Grupa osnovalo Tvornicu hidrauličnih cilindara sa stotinjak zaposlenih, no nakon privatizacije u 1990-ima proizvodnja je obustavljena. Danas u Hrvatskoj djeluje i niz manjih pogona za projektiranje i proizvodnju te servis i popravak hidrauličnih elemenata i sustava. Tvornica Hidraulika Kurelja iz Donje Stubice, osnovana 1993., proizvodi hidraulične konstrukcije kao nadogradnje na vozila, a 2015. imala je 120 zaposlenih.

Nastava

U srednjim strukovnim školama hidraulika je kao redoviti predmet uvedena 1992. Danas je zastupljena u smjerovima strojarstva, brodogradnje, metalurgije, mehatronike, ali je u nekim srednjoškolskim programima spojena s pneumatikom u jedan predmet.

Visokoškolska nastava hidraulike započela je osnutkom Tehničke visoke škole u Zagrebu 1919. Na toj su se školi za studente strojarstva i brodogradnje držali kolegiji Hidraulika i Hidraulički strojevi, a predavači su isprva bili Josip Turić i → Dimitrij Pavlovič Ruzskij (→ pumpa). Sljednik tih studija današnji je Fakultet strojarstva i brodogradnje, na kojem se prije hidraulika predavala u sklopu raznih kolegija raznim studijskim usmjerenjima, a danas se predaje pod okriljem Katedre za strojarsku automatiku. Osim na zagrebačkome fakultetu, hidraulika se predaje na gotovo svim sveučilišnim i stručnim studijima strojarstva ili njegovih dijelova (npr. mehatronika) u Hrvatskoj, kao i na svim studijima brodostrojarstva na pomorskim fakultetima (→ strojarstvo).

Stručna i znanstvena publicistika

Jedno od prvih djela iz područja hidraulike je autorizirana skripta Hidraulika (1930) D. P. Ruzskija za studente zagrebačkoga Tehničkoga fakulteta. Prvi udžbenici za srednje tehničke škole bili su Hidraulika i hidraulični strojevi (B. Černe, 1948) i Hidraulika (B. Černe, 1959−75) te Hidraulika (M. Dobrić, 1979−91) i Hidraulika i pneumatika (V. Koroman, R. Mirković, 1991). U novije doba ističu se visokoškolski udžbenici Uljna hidraulika i pneumatika (A. Šestan, 2003), Uljna hidraulika (D. Siminiati, 2012), elektronička izdanja Pneumatika i hidraulika (R. Korbar, 2007) i Hidraulika (J. Petrić, 2012), srednjoškolski udžbenik Hidraulika (G. Nikolić, 1994−2011) i dr.

hidraulika
Tehnička disciplina koja se bavi praktičnom primjenom hidromehanike (tehnička hidromehanika), napose sustavima za prijenos mehaničke energije i informacija posredovanjem mineralnog ulja ili druge stlačene kapljevine.

Kategorije i područja
Kategorija
Područje
Uže područje