kamion, teretni automobil, vozilo na četiri ili više kotača, pretežno namijenjeno prijevozu tereta. Najčešće ima dvije do četiri osovine, uz dva ili više kotača po osovini. Za lakša se teretna i dostavna vozila često rabe nazivi kombi i kamionet. Većina kamiona izvedena je s kabinom posve naprijed, dok se motor nalazi ispod ili iza nje. Pogonjeni su najčešće dizelskim motorima (bez prednabijanja ili, češće, s prednabijanjem), a iznimno i benzinskim motorima. Elastični ovjes izvodi se s lisnatim, spiralnim i torzijskim čeličnim oprugama te zračnim i hidropneumatskim oprugama. Upravljanje, tj. okretanje volana, olakšavaju hidraulični ili pneumatski servouređaji. Kočenje se pojačava stlačenim zrakom ili vakuumom, a često se kočnicama pridružuju i sustavi kojima se dodatno povećava njihova učinkovitost, npr. sustav ABS (njemački Antiblockiersystem). Za kočenje se koristi i motorna kočnica (kočenje se postiže prigušivanjem ispuha) ili druga rješenja, npr. usporivači.

Kamioni čine važno sredstvo u prijevozu tereta omogućujući znatno širu i detaljniju geografsku rasprostranjenost isporuke robe (→ cestovni promet), u odnosu na željeznički, brodski i zrakoplovni prijevoz. Obilježava ih velika raznolikost prema namjeni, npr. cisterna (prijevoz tekućih ili plinovitih tereta), tegljač (vuča poluprikolice i jedne ili više prikolica, sa zatvorenim ili, rjeđe, otvorenim teretnim prostorom), tzv. labudica (prijevoz jako teških predmeta i vozila), hladnjača (prijevoz smrznute robe), samoistovarivač (vrsta kamiona s najčešće otvorenim, pomičnim sandukom, koji se po potrebi može nagnuti po nekoj od osi), kran (kamion s dizalicom s dugim i čvrstim nosačima). Kamioni specijalnih namjena su oni za prijevoz automobila, za prijevoz stoke, miješalice, furgoni za prijevoz namještaja, vatrogasna vozila, pokretne kuhinje, kamioni za odvoz smeća, za čišćenje i polijevanje ulica i dr.

Preteče suvremenih kamiona bila su parna teretna vozila, koja su se rabila od sredine XIX. st. Godine 1893. francusko poduzeće Panhard et Levassor proizvelo je prvo teretno vozilo s motorom s unutarnjim izgaranjem, nakon toga i poduzeće Benz 1895., a prvo veće vozilo, odn. pravi kamion  proizvela je njemačka tvornica Daimler-Motoren-Gesellschaft potkraj 1896.

Rodom iz Brinja, → Franjo Brozinčević jedan je od najznačajnijih europskih konstruktora motora, osnivač i vlasnik švicarskoga poduzeća FBW (Franz Brozinčević & Cie. ,Wetzikon), koje je niz godina bilo jedan od vodećih srednjoeuropskih proizvođača kamiona, autobusa, trolejbusa i radnih strojeva. Godine 1911. prvi je u Europi izgradio petotonsko teretno vozilo na kardanski pogon, nasuprot tada uobičajenomu lančanom prijenosu.







Razvoj kamiona posebice je ubrzan njihovom vojnom uporabom tijekom I. i II. svj. rata. Rani kamioni najčešće su imali benzinski motor smješten u vidljivo ispupčenome dijelu (nosu, kljunu) vozila, no u Europi 1920-ih dizelski motori sve više zamjenjuju benzinske, dok u SAD-u taj proces započinje mnogo kasnije. Električna i ostala alternativna pogonska rješenja kamiona nisu komercijalno zaživjela (premda su električna vatrogasna vozila bila razmjerno popularna početkom XX. st. te su se rabila i u Hrvatskoj), iako se pojedini tipovi koriste prirodnim plinom, primjerice gradski kamioni za odvoz smeća. Problemi kamionskoga prijevoza su ekološki, odn. omjer štetnih plinova prema količini prevezenoga tereta čak je i do 60 puta nepovoljniji nego kod željeznice, a negativno utječu i na vozni sloj cesta. Procjenjuje se da prosječan kamion oštećuje cestu oko 100 000 puta više od prosječnoga automobila tijekom eksploatacijskoga vijeka.

Hrvatska kamionska industrija

Za razliku od automobila, nije poznato kada je prvi kamion pristigao u Hrvatsku. Najstariji je očuvani primjerak vozilo češke marke Praga iz 1916., koje se nalazi u Muzeju automobila Ferdinand Budicki u Zagrebu. Ima dvije prednje karabitne svjetiljke, nosivost 2,5 t te četverocilindrični benzinski motor.







U razdoblju SFRJ glavni proizvođači kamiona bila su poduzeća Tovarna Avtomobilov Maribor (TAM) u Sloveniji te Fabrika automobila Priboj (FAP) u Srbiji, dok su se u Hrvatskoj, uz nekoliko iznimaka, radile samo specijalizirane nadgradnje i maloserijske karoserije. Najznačajniji je i najdugovječniji hrvatski proizvođač kamiona riječka tvornica → Torpedo, gdje su se tijekom 1960-ih sklapali kamioni Bucegi rumunjske marke Steagul Rosu. Model sklopljen u Hrvatskoj zvao se Torpedo SRT, postojale su inačice SRT-N i SRT-L, no zbog razmjerno male proizvodnje i slabije kvalitete rumunjske tehnologije danas je očuvan samo jedan primjerak. Proizvodnja kamiona u toj tvornici nakratko je zaživjela tijekom Domovinskoga rata modelom TK 130 T7 4×4, predstavljenim 1992. za potrebe HV-a. U njegovoj su izradbi korišteni dijelovi modela TAM 110, ali i zračno hlađeni turbodizelski motor vlastite proizvodnje. Na bazi toga kamiona konstruirano je i Lako oklopno vozilo (LOV), također u vojne svrhe. Tvornica Autobusa Zagreb (TAZ) serijski je 1970-ih i 1980-ih modificirala dio autobusa Dubrava u kamione specijalnih namjena, poglavito furgone za prijevoz namještaja. U radionici Dobrovoljnoga vatrogasnog društva Varaždin početkom 1960-ih izrađena je manja serija vatrogasnih vozila na različitim, tada dostupnim šasijama, jedinstvena i prepoznatljiva dizajna. Najmanje su dva takva vozila očuvana do danas.

U Hrvatskoj su zakonskom regulativom određene kategorije teretnih vozila (N1 nosivosti do 3,5 t, N2 do 12 t i N3 više od 12 t), njihova najmanja jedinična snaga motora (7 kW/t), najveće opterećenje kolnika po osovini (za jednostavnu slobodnu osovinu 100 kN, za pogonsku osovinu 115 kN) i dr. Potkraj 2016. u Hrvatskoj je bilo registrirano 156 673 kamiona.