Objavljeno:
Ažurirano: 30. studenoga 2018

regulacija, proces dovođenja ili održavanja neke veličine (napona, temperature, broja okretaja, tlaka) na traženu vrijednost uz pomoć sredstava → regulacijske tehnike. Odvija se prema načelu povratne petlje (informacije) u zatvorenome regulacijskom krugu koji čine regulator, objekt regulacije (proces) te mjerni i izvršni uređaj. Izlaznu varijablu procesa mjerni uređaj prosljeđuje regulatoru koji računa razliku izmjerene i zadane izlazne varijable te određuje logiku upravljanja. Novonastala upravljačka veličina utječe na protok energije ili materije izvršnoga uređaja na proces dovodeći izlaznu varijablu u željenu vrijednost. Sve se više primjenjuju digitalni sustavi regulacije, gdje se kao regulatori rabe mikroprocesori, računala ili sustavi računala u velikim postrojenjima, ali i elementi umjetne inteligencije poput umjetnih neuronskih mreža i sustava neizrazite logike (engl. fuzzy logic systems). Proizvodnja je prilagođena područjima primjene, kao što su procesna postrojenja (rafinerije), proizvodni sustavi (alatni strojevi), robotika, automobilska i zrakoplovna industrija, ali i sustavi izvan područja tehnike, poput ekonomskih, društvenih, bioloških i dr.

Prva čovjekova tvorevina u kojoj je primjenjivao načelo regulacije nastala je u III. st. pr. Kr. Bio je to Ktezibijev vodeni sat, kojemu je plovak smješten u posudi služio kao osjetnik (senzor) razine tekućine i ventil, odn. izvršni član regulacije. Industrijska primjena regulacije počela je s regulatorom razine vode u kotlu parnoga stroja 1765. i centrifugalnim regulatorom brzine parnoga stroja Jamesa Watta (1736−1819) 1788. U drugoj polovici XIX. st. pojavili su se prvi teorijski radovi, a najistaknutiji je On governors (O regulatorima) Jamesa Maxwella (1831−1879) iz 1868. Rješenjima regulacijske tehnike tijekom XIX. st. prednjačile su metode iz mehanike, a početkom XX. st. sve više iz elektrike, signalne tehnike i komunikacija. Posljednji je veliki poticaj regulacija, i općenito automatizacija, doživjela razvojem mikroprocesora 1970-ih.

Regulacija u Hrvatskoj

Znatnija primjena regulacije u Hrvatskoj počela je 1960-ih. Uvezeni elementi regulacije primjenjivali su se uglavnom pri konstrukcijama petrokemijskih postrojenja i alatnih strojeva. Danas u Hrvatskoj postoji više proizvođača cjelokupnih sastavnica regulacije bez kojih je djelovanje bilo kojeg dijela tehnike nezamislivo.

Nastava

Početak visokoškolske nastave iz područja regulacije u Hrvatskoj označilo je osnivanje Zavoda za kontrolne i signalne uređaje elektrotehničkog odsjeka strojarskog odjela Tehničkoga fakulteta u Zagrebu 1954. Osnivač Zavoda bio je → Vladimir Muljević, kojega se smatra pokretačem znanstvene aktivnosti toga područja. Sljedbenik je danas Zavod za automatiku i računalno inženjerstvo Fakulteta elektrotehnike i računarstva, gdje nastavu i znanstvenu aktivnost provode → Nedjeljko Perić, Mario Žagar i suradnici. Katedra za strojarsku automatiku današnjega Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu osnovana je 1966., a nastavu iz područja regulacije unutar kolegija Automatska regulacija uveo je → Tugomir Šurina 1973. Poslije je osnovano usmjerenje Automatizacija i robotika koje je vodio → Branko Novaković. Danas djeluje Zavod za robotiku i automatizaciju proizvodnih sustava Fakulteta.

Na Fakultetu elektrotehnike u Splitu (osnovan 1960; danas Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje) nastavni i znanstveni rad odvijao se pri Katedri za regulacionu tehniku Odjela za elektrotehniku, koji danas nastavlja Zavod za elektrotehniku i računarstvo. Pri Zavodu za elektrotehniku Tehničkoga fakulteta u Rijeci nastavu je provodio → Branko Ostojić, a danas se odvija pri Zavodu za automatiku i elektroniku. Regulacija je zastupljena i u nastavnim programima drugih visokih učilišta, ali i viših i srednjih škola.

Stručna i znanstvena publicistika

Regulacija, kao sveobuhvatni dio tehnike, popraćena je velikim brojem objavljenih radova. Stručnjaci iz područja strojarstva i elektrotehnike ostvarili su značajnu publicističku djelatnost. Ističu se djela Teorija automatske regulacije (V. Muljević, 1967−90), Automatska regulacija (T. Šurina, 1973), Automatsko upravljanje sistemima (Lj. Kuljača i Z. Vukić, 1985), Regulacijski sistemi (B. Novaković, 1985−90), Osnove automatike. Zadaci iz automatske regulacije (V. Kecman, 1988), Metode vođenja tehničkih sistema. Primjena u robotici, fleksibilnim sistemima i procesima (B. Novaković, 1990), Nonlinear Control Systems (Z. Vukić, Lj. Kuljača, D. Đonlagić i S. Tešnjak, 2003) i dr. Suvremeni pristup regulaciji u vidu umjetne inteligencije obrađen je u djelu Umjetne neuronske mreže (B. Novaković, D. Majetić i M. Široki, 1998). Zastupljena su i izdanja u elektroničkom obliku te ona prilagođena srednjem i višemu stupnju obrazovanja.

Udruženja

U području regulacije djeluje → Hrvatsko društvo za komunikacije, računarstvo, elektroniku, mjerenje i automatiku (KOREMA) koje se bavi svim gledištima regulacije te objavljuje časopis → Automatika. U Križevcima je 2004. osnovana udruga Promicanje obrazovanja, informiranja, novinarstva i tehnologija (POINT) kojoj je jedna od važnijih djelatnosti i automatika, u Splitu djeluje Udruga za biomehaniku i automatiku, te postoje udruženja koja se bave pojedinim područjima primjene regulacije, poput društava energetičara.


Ostali podatci
Vidi još...
Što pročitati?

40. obljetnica Fakulteta elektrotehnike i računarstva 1956−1996. Zagreb, 1996., str. 110−113.

Fakultet strojarstva i brodogradnje 1919. − 1999. Zagreb, 1999., str. 93−95.

Mrežne poveznice

Fakultet elektrotehnike i računarstva – Zavod za automatiku i računalno inženjerstvo

Iz arhive LZMK-a

REGULACIJA, AUTOMATSKA. Tehnička enciklopedija, sv. 11, 1988., str. 505−519.

regulacija
Proces dovođenja ili održavanja neke veličine (napona, temperature, broja okretaja, tlaka) na traženu vrijednost uz pomoć sredstava regulacijske tehnike.

Kategorije i područja
Kategorija
Područje
Uže područje