Benzinger, Franjo (Vukovar, 26. XI. 1899 – Zagreb, 29. III. 1991), farmaceut, stručnjak za farmaceutsku tehnologiju.

Na Farmaceutskom učevnom tečaju Mudroslovnoga fakulteta u Zagrebu diplomirao je 1922. te doktorirao 1927. disertacijom Elementarna istraživanja iz fiziologije haraceja (mentor V. Vouk). Radio je na Fakultetu 1925–26., a potom u ljekarni u Osijeku. Od 1932. ponovno je radio na Fakultetu, kao izvanredni profesor od 1934. Predavao je kolegije Industrijska proizvodnja lijekova i Industrijska farmaceutska tehnologija. Osnovao je Zavod za farmaceutsku tehnologiju (1932), kojega je bio predstojnik 1932–45. i 1960–62. Osnivač je Pokusne stanice za ljekovito bilje (1937–41) koja je djelovala kao nastavna baza studenata farmacije. Studij farmacije 1941. prerastao je u Farmaceutski fakultet (→ Farmaceutsko-biokemijski fakultet), gdje je Benzinger nastavio raditi do 1945., kada je razriješen dužnosti, a studij je kratko ukinut. Od 1945. radio je u zagrebačkim tvornicama Biljana i → Pliva, gdje je 1952–55. bio voditelj farmaceutskoga laboratorija. Godine 1955. vratio se na Farmaceutski fakultet, a umirovljen je 1964. Područje njegova znanstvenog i stručnog interesa bila je uporaba lijekovitog i drugog industrijskoga bilja, poput domaćeg buhača, samoniklih borovica i naprstka. Autor je knjiga Farmaceutska kemija (1928), Repetitorium artis pharmaceuticae (1939) i Ljekovito bilje (1950).