brodogradilište, pogon za gradnju brodova, objekata morske tehnologije i drugih plovnih objekata, te njihovo popravljanje i održavanje. Kadšto obuhvaća i pogone za izradbu brodskih motora, brodske opreme te drugog asortimana metaloprerađivačke industrije. Najveća brodogradilišta zapošljavaju i više od 20 000 radnika. Malo brodogradilište s uglavnom obrtničkim načinom proizvodnje tradicionalno se naziva škver, a taj se naziv regionalno rabi i za brodogradilište općenito. Danas postoje tri tipa industrijskih brodogradilišta: autonomno, montažno i tvornica brodova.







Autonomno brodogradilište svojstveno je razdoblju do sredine XX. st., a opremljeno je za samostalnu izradbu svih brodskih komponenata. U sklopu takvog brodogradilišta nalazi se pilana, brodotesarska radionica, stolarija, ljevaonica, modelarnica, kovačnica, kalionica, cinčaonica, ličilačka radionica, radionica za strojnu obradbu, cjevarija, bravarija, elektroradionica, limarija, radionica nemetalnih proizvoda, jedrarska radionica, alatnica, radionica za održavanje. Od kraja XX. st. razvija se tip montažnoga brodogradilišta, u kojem se zadržava samo gradnja trupa i dio opremnih radova, a ostalo se dobavlja od vanjskih isporučitelja, kojima se nerijetko prepušta i ugradnja opreme. Time se skraćuje vrijeme gradnje, povećava kvaliteta radova i smanjuju troškovi. Današnja brodogradilišta najčešće su kombinacija autonomnog i montažnog tipa, pri čemu se zadržavaju pojedine djelatnosti i radionice, ali se smanjuje njihov kapacitet. Najnoviji tip brodogradilišta su tzv. tvornice brodova, koje na automatiziranim i robotiziranim linijama dijelova procesa gradnje broda grade velik broj razmjerno jednostavnih brodova.







Osnovni dijelovi brodogradilišta su: ulazno skladište čelika, skladište opreme, međuskladišta uz radionice, brodograđevna radionica, radionice opreme, navozi, plovni ili suhi dok, vlaka, opremne obale, sredstva horizontalnog (parternog) i vertikalnog transporta, energane, energetski razvodi i administrativno-tehnička zgrada. Velik dio procesa smješta se u zatvorene prostore, a najsuvremenija brodogradilišta imaju velike hale duge do 500 m, opremljene dizalicama nosivosti 1200 t, pa se cijeli proces uključujući i montažu trupa odvija u zatvorenome prostoru.

Brodogradilište može biti smješteno na obali mora, rijeke ili jezera, a prema konfiguraciji terena razlikuju se duboko, plitko, kvadratno i brodogradilište u uvali. Radi dopreme materijala, poželjno je da bude dobro prometno povezano cestom i željeznicom.

Hrvatska brodogradilišta danas

Hrvatska brodogradilišta od kraja XX. st. prolaze preobrazbu od autonomnoga prema montažnome tipu. Uvođenjem informatičkih tehnologija, automatiziranih i robotiziranih postupaka pojedini dijelovi procesa gradnje broda doživjeli su znatne promjene, a neki su nestali (npr. trasiranje je svedeno na minimum, a crtara kao radionica je potpuno nestala). Prelaskom na predmontažu sekcija i blokova, skraćeno je vrijeme montaže na navozu, što je dovelo do manjega broja građevnih mjesta i ukidanja pojedinih navoza.

Danas uz hrvatsku obalu Jadranskog mora postoji znatan broj brodogradilišta u kojima se uz potporu fakultetâ, → Brodarskog instituta i → Hrvatskog registra brodova proizvode i održavaju brodovi i pučinski objekti.













Među velikim brodogradilištima ističu se → Uljanik u Puli, → 3. maj u Rijeci, → Brodotrogir u Trogiru, → Brodosplit u Splitu, remontno → Brodogradilište Viktor Lenac u Rijeci, dok je budućnost pogona → Brodogradilišta Kraljevica (likvidirano 2013) neizvjesna. Srednja i manja brodogradilišta su se uglavnom orijentirala na gradnju manjih plovila (→ mala brodogradnja), remont brodova, održavanje i popravak brodova i brodica te proizvodnju brodske opreme. Takva su brodogradilišta → Tehnomont − brodogradilište Pula, → Lošinjska plovidba – Brodogradilište iz Lošinja, Brodogradilište i marina iz Betine na Murteru, → NCP ‒ Remontno brodogradilište Šibenik, → Radež iz Blata, Montmontaža – Greben iz Vele Luke i Leda iz Korčule, Solin brodogradnja iz Vranjica kraj Splita, Nauta Lamjana s Ugljana, → Brodogradilište Punat s Krka, Brodogradilište Cres, te druga brodogradilišta. (→ brodogradnja)







Uobičajeni proizvodni program velikih brodogradilišta sastoji se uglavnom od brodova za prijevoz nafte, kemikalija, rasutoga tereta, automobila, vagona, putnika i specijalnih brodova za potrebe pučinske tehnologije poput jaružala, brodova za prijevoz teških tereta i platformi za bušenje podmorja. Prema statističkim podatcima o brodograđevnom tržištu u svijetu, hrvatska brodogradilišta imaju mali udio na globalnoj razini, no udio novih narudžbi, stanje knjiga narudžbi i isporučenih brodova na razini EU-a znatan je, a proizvodni program brodogradilišta u Hrvatskoj orijentiran je na proizvodnju složenih brodova s mogućnošću dodatnog povećanja njihove vrijednosti. Prema Ugovoru o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, proizvodni kapacitet hrvatskih brodogradilišta u postupku restrukturiranja (3. maj, Brodosplit, Brodotrogir) ograničen je, s rokom dovršetka postupka 2017‒18.