Mornarička zvjezdarnica u Puli (K. u. k. Marinesternwarte Pola – Carska i kraljevska mornarička zvjezdarnica), zvjezdarnica osnovana 1869. u Puli kao dio → Hidrografskoga zavoda austrougarske ratne mornarice.

Na poticaj viceadmirala Wilhelma von Tegetthoffa (1827−1871), iako administrativno ostaje povezana s Hidrografskim zavodom, izgradnjom nove zgrade na brdu Monte Zaro 1871. zvjezdarnica dobiva vlastiti prostor i naziv Mornarička zvjezdarnica u Puli. Bila je opremljena teleskopima i pomoćnim priborom, a dijelom i inventarom iz tršćanske hidrografske ustanove koja je prethodno prestala s radom. Namjena zvjezdarnice bila je obavljanje astronomskih mjerenja za potrebe mornarice, poput sinkronizacije kronometara ratnih brodova, a provodila su se i znanstvena istraživanja, kao što je traženja planetoida, kometa i promjenjivih zvijezda. Voditelj izgradnje i prvi voditelj astronomskih opažanja bio je Franz Paugger, direktor Hidrografskoga zavoda. Zvjezdarnica se sastojala od Službe točnoga vremena te Kronometarske, Meteorološke i Geomagnetske službe. Uspješan vojni i znanstveni rad prekinut je raspadom Austro-Ugarske Monarhije i dolaskom talijanske vojske, kada je zvjezdarnica zatvorena (1918). Velik dio inventara odnesen je u Trst, a Italija se koristila tek meteorološkom i magnetskom postajom, dok je astronomska u potpunosti napuštena. Zgrada je uništena u savezničkim zračnim napadima 1944., a sačuvana je samo jedna kupola.

Zvjezdarnica se razvijala usporedno s razvojem mornarice, a posebice 1872–80. pod vodstvom astronoma Johanna Palise (1848−1925). Tada je postala svjetski poznata po Palisinim otkrićima ukupno 28 planetoida (Polana, Adria, Istria i dr.). Opseg i kvaliteta geofizičkih mjerenja povećani su pod ravnateljstvom astronoma → Ive Benka Bojničkog 1884−85. i 1894–1901. Pružajući tehničku potporu floti, instrumentarij zvjezdarnice za astronomsko određivanje vremena bio je prvorazredan. Kugla za signalizaciju podneva radi bolje vidljivosti prebačena je na Kaštel s kojeg se pružao pogled na cijelu pulsku luku i veći dio grada, a električnom linijom povezana je s kronometrima u zvjezdarnici. Iako opremljena vrhunskim klasičnim teleskopima za sve namjene, doseg promatranja bio je ograničen promjerom refraktora od 0,17 m, odn. reflektora od 0,30 m. Ipak, zbog smještaja na uzvisini gdje je sustav zračnih strujanja omogućavao stabilnu sliku te zbog toga što nije bilo svjetlosna onečišćenja, ostvarila je zapažene uspjehe i pronalaske. Djelatnici zvjezdarnice bili su i neki od profesora → Mornaričke akademije u Rijeci te se ondje provodio i dio nastave iz istraživanja mora i meteoroloških mjerenja.

U doba SFRJ kupola je sanirana te je od 1947. služila kao vojna meteorološka postaja, a ostatak građevine uklonjen je. U doba svjetskih dostignuća astronautike, u Puli je 1973. osnovano Amatersko astronomsko društvo Istra, koje od tada vodi zvjezdarnicu te se zauzima za popularizaciju astronomije. Na osnovi uspjeha u amaterskom i edukacijskom radu, Društvu je 1982. na upravljanje dodijeljen prostor zvjezdarnice. Godine 1983. Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture iz Rijeke registrirao je zvjezdarnicu kao spomenik kulture, a kupola je obnovljena početkom 2000-ih.

Zbog otkrića planetoida, Mornarička zvjezdarnica u Puli postala je dio povijesti astronomije, a u povijesti istraživanja malih tijela Sunčeva sustava tzv. Pola Observatory nosi kodno ime MPC-538 (Minor Planet Center, No. 538), koje mu je dodijelila Međunarodna astronomska unija (osnovana 1919. u Parizu). Pulskoj zvjezdarnici u čast velik dio asteroida Ida nazvan je Pola regio (1997).