Didolić, trgovačka i brodovlasnička obitelj iz Selaca na Braču, poznata po nadimcima Veli, Mali, Mrmere i Marmerini.

Prvi se put spominje u XVII. st. u sumartinskoj matici. U drugoj polovici XIX. st. članovi obitelji posjedovali su tri trabakula, Sv. Jušto, Mir vama i Petar, kojima su se prevozili vino i ulje do Venecije, a na povratku se u Senju ukrcavalo građevno drvo. Prevozili su i građevni kamen u Carigrad i Odesu te na povratku u Selca pšenicu. Članovi posada na jedrenjacima kojima su zapovijedali Didolići, Antun, Ivan, Nikola i Vicko, bili su većinom Bračani.

Pripadnici te poznate bračke veleposjedničke obitelji bavili su se proizvodnjom i prodajom vina te su vodili trgovine u Zagrebu, Lavovu i Pragu. Podupirali su sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom te su svojim političkim djelovanjem znatno pridonijeli stranačkim mijenama na Braču. U razdoblju narodnoga preporoda u Dalmaciji Didolića dvori bili su središte kulturnoga i političkoga života. Uz Vicka, javnoga bilježnika i prisjednika u općinskoj upravi u Pučišćima, posebno se istaknuo Toma (1844−1907), pristaša Narodne stranke, jedan od vođa narodnoga preporoda na Braču, prvi načelnik Selaca (1885), poslanik u Dalmatinskom pokrajinskom saboru (1883−85), zaslužan za uvođenje hrvatskoga jezika u upravno-administrativni i prosvjetni sustav. Načelnikovanje je 1885. kratko preuzeo Petar (1846−1906), a nakon sukoba s veleposjedničkom obitelji Štambuk, koja je nakon 1907. preuzela općinsku vlast, 1913. općinsku upravu u Selcima preuzeo je ponovno jedan od Didolića, načelnik Marko, trgovac, vlasnik vinarije u Pragu.

Iz obitelji potječe i Nikola (1848−1916), pomorski pedagog i pisac, ravnatelj nautičkih škola u Kotoru (1882−1900) i Dubrovniku (1901−10).