Domac, Julije (Vinkovci, 1. VI. 1853 – Zagreb, 6. III. 1928), ljekarnik, stručnjak za farmakognoziju i osnivač hrvatske farmacije.

Sin ljekarnika, u Beču je 1874. diplomirao farmaciju te u Grazu 1880. doktorirao disertacijom Über das Hexylen aus Mannit. Nakon diplome, dvije godine radio je na bečkom sveučilištu te potom preuzeo očevu ljekarnu u Vinkovcima. Kemiju i prirodopis na realnoj gimnaziji u Zemunu predavao je 1882–86., u Zagrebu 1886–96., a u obje je uredio i vodio kemijski laboratorij. Godine 1887. postao je suplent za farmakognoziju na Farmaceutičkom učevnom tečaju Mudroslovnoga fakulteta (koji je poslije prerastao u → Farmaceutsko-biokemijski fakultet), gdje je 1899. izabran za redovitoga profesora. Osnovao je i bio predstojnik Farmakognostičkog instituta 1896–24., prve i desetljećima jedine takve ustanove u Europi, koja je poslije postala Farmakognostički zavod Fakulteta. Bio je dekan Fakulteta (1901) i prodekan (1903), rektor Sveučilišta u Zagrebu (1911–12) te prorektor (1912–13). Umirovljen je 1924.

J. Domac osnovao je hrvatsku znanstvenu farmakognoziju i utemeljio visokoškolsku farmaceutsku nastavu. Kao član Povjerenstva za pregled ljekarni na području Hrvatske i Slavonije 1895–1924. uveo je stroge kriterije za ljekarne te tako postigao visoku stručnu razinu i ugled ljekarni u tadašnjoj Hrvatskoj. Autor je Hrvatsko-slavonskog ljekopisa (s → G. Janečekom, 1901) i prvoga hrvatskog udžbenika iz farmakognozije Uputa u farmakognoziju (1899). Medalja koju Farmaceutsko društvo Hrvatske od 1955. dodjeljuje za izvanredne zasluge u farmaceutskim znanostima nosi njegovo ime.







