otpremništvo, gospodarska djelatnost koja organizira otpremu, dopremu i prijevoz robe te sav ostali posao s tim u vezi, također špedicija. S obzirom na obilježje poslovanja, otpremništvo može biti lučko, odn. pomorsko, kontinentalno i granično.
Razvoj otpremništva u svijetu
Otpremništvo se prvi put spominje u XIII. st. u Mletačkoj Republici. Otpremnik je u to doba sam obavljao sve financijske poslove te poslove vezane uz trgovinu, prijevoz robe i njezino skladištenje. Do XVI. st. poslovi u otpremništvu razdijelili su se između prodavača (trgovaca), posrednika (prijevoznika) i primatelja robe. Tako su u trgovini s alpskim i prekoalpskim državama trgovci robu povjeravali otpremnicima koji su se brinuli za njezin prijevoz i koji su svoje usluge naplaćivali. Tijekom razvoja željezničkoga prometa i modernizacije drugih oblika prijevoznih sredstava u XIX. st., uloga otpremnika potpuno se definirala. Sami su birali putove za prijevoz robe, vrstu robe i prijevozno sredstvo, a pružali su i usluge stručnoga savjetovanja.
Radi učinkovitijega rada i međusobne suradnje u međunarodnome otpremništvu, u Beču je 1926. osnovan Međunarodni savez otpremnih udruženja (Fédération Internationale des Associations de Transitaires et Assimilés, FIATA). Današnje sjedište mu je u švicarskom Glattbruggu. Cilj FIATA-e je zaštititi interese otpremnika na međunarodnoj razini te izjednačiti uvjete rada i poslovanja otpremnika s pomoću jedinstvenih uvjeta rada i unificiranih dokumenata koji se rabe u otpremničkoj djelatnosti. Godine 2017. FIATA je okupljala oko 40 000 otpremničkih poduzeća iz 150 država. Hrvatska otpremnička poduzeća njezini su članovi od 1993.
Razvoj otpremništva u Hrvatskoj
Otpremništvo se u Hrvatskoj razvijalo usporedno s razvojem otpremništva u svijetu. Prvi veći otpremnički posao na području Hrvatske bio je prijevoz tereta iz unutrašnjosti kontinenta do Kranjske ili luka na Jadranu. Prijevoz se obično obavljao različitim riječnim putovima do Save, a zatim njezinim riječnim tokom do prvoga prekrcajnoga mjesta u Sisku. Ondje se teret prekrcavao s većih na manje brodice i prevozio do Karlovca, gdje ga se ponovno prekrcavalo na neki od kontinentalnih vrsta prijevoza. Sredinom XIX. st. na trasi između Siska i slovenskoga Zaloga prometovalo je oko 500 lađa.
U Zagrebu su se prvi prijevoznici i otpremnici pojavili potkraj XVIII. st., početkom XIX. st. bilo ih je 14, a 1869. tim se poslom bavilo 86 osoba. Istaknutiji zagrebački otpremnici u to vrijeme bili su F. Kalabar, M. Kremsir, V. Schwartz, F. Serčan, Đ. Klarić, G. Machne, F. Kohn i Lj. Mašek. Otpremništvo je u Hrvatskoj zakonski regulirano za vrijeme Austro-Ugarske.
Do 1941. otpremništvo su uglavnom obavljala manja, privatna poduzeća i podružnice stranih otpremnika. U SFRJ međunarodno otpremništvo republika bilo je podređeno planskom gospodarstvu kojim je država, bez obzira na stvarnu potražnju, unaprijed utvrdila količine i vrste roba te njihovu cijenu. U tom razdoblju otpremništvo su obavljala velika društvena i državna poduzeća. Jedno od njih bilo je Državno otpremno poduzeće (osnovano 1945., sa sjedištem u Beogradu) koje je 1947. preimenovano u Transjug. U to doba Transjug je imao podružnice u svim većim gradovima SFRJ (npr. Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Rijeci, Splitu, Skoplju, Šibeniku, Dubrovniku, Novome Sadu i Sarajevu), a prelaskom na samoupravljanje (1951) sve su se podružnice osamostalile. Godine 1952. Transjug je promijenio naziv u Jugošped.
Podružnica u Rijeci u početku je obavljala poslove pomorskoga otpremništva, a tijekom vremena razvila je i kontinentalno otpremništvo, pa je uz operativne jedinice duž Jadrana osnivala i one u većim prometnim i gospodarskim središtima kontinentalne Hrvatske i u republikama bivše Jugoslavije (14 OUR-a i dvije radne zajednice). Reorganizacijom poduzeća 1989. ono mijenja naziv u Transadria, a od 1992. djeluje kao dioničko društvo. Osnovna djelatnost poduzeća bila je unutrašnje i međunarodno otpremništvo, a obavljalo je i prometno-agencijske poslove, skladišne poslove i druge poslove vezane uz osnovnu djelatnost. Uz direkciju u Rijeci, poduzeće je imalo poslovnice u Zagrebu, Šibeniku i Puli te republikama bivše Jugoslavije. Bilo je organizirano u nekoliko odjela: skladište, servisne jedinice, pretovar i ambalaža, pomorska agencija i odjel graničnih prijelaza. Početkom 2000-ih Transadria je prema Zavodu za poslovna istraživanja svrstana u 1% najvećih i najboljih hrvatskih poduzeća (nagrade Zlatna kuna 2003., 2005., 2006. i 2007), no od 2011. je u stečaju, a od kraja 2014. ne posluje.
Od 1990. otpremništvo u Hrvatskoj obavljaju uglavnom manja poduzeća u privatnom i dioničarskom vlasništvu. Sredinom 1990-ih u RH bilo je registrirano oko 600 poduzeća koja su se bavila međunarodnom špedicijom, no kasnijom promjenom zakonske regulative broj im se znatno smanjio (2010. manje od 400, od čega je međunarodno otpremništvo obavljalo njih 50-ak). Ulaskom Hrvatske u EU (2013) i ukidanjem granične kontrole, carinskih procedura i nadzora pri robnoj razmjeni Hrvatske s ostalim članicama EU, velik broj otpremničkih poduzeća morao se umjesto postupka uvoznoga carinjenja opredijeliti za obavljanje ostalih osnovnih i specijalnih otpremničkih djelatnosti pa je broj poduzeća koja se bave otpremništvom znatno pao (2017. u Hrvatskoj posluje 301 poduzeće kojemu je otpremništvo jedina ili jedna od djelatnosti; 96 poduzeća posluje u Zagrebu), a statistika u poslovanju u nekim se segmentima izmijenila. Od 2013. jedinstvena carinska deklaracija prestala je biti izvor podataka za statistiku robne razmjene sa zemljama članicama EU-a, a umjesto nje uveden je sustav prikupljanja podataka o robnoj razmjeni (protok robe) izravno od poslovnih subjekata, INTRASTAT, koji je u EU-u u primjeni od 1993., kada je unutar EU-a uspostavljeno jedinstveno tržište.
Nositelj INTRASTAT istraživanja u Hrvatskoj je Državni zavod za statistiku (zadužen za metodologiju, statističku obradbu te diseminaciju podataka), a Carinska uprava zadužena je za prikupljanje i kontrolu podataka prikupljenih od poslovnih subjekata.
Veća poduzeća koja su se bavila otpremništvom u Hrvatskoj 2017. su zagrebački Tomić špedicija (osnovan 1990), Croatiašped (osnovan 1991), Zagrebšped (osnovan 1992), In time (osnovan 1992), Domus Cargo (osnovan 2007), slovenska Intereuropa (osnovana 1947., u RH od 1956), austrijski Gebrüder Weiss (osnovan 1330., u RH od 2000), Cargo Partner (osnovan 1983., u RH od 1996) i Overseas Express (osnovan 1995., u RH od 2003) te švicarski Kühne & Nagel (osnovan 1890., u RH od 1992).
