topo, poluopalubljena lagunska brodica na vesla i jedra prepoznatljiva po uskoj građi, kojom su ribari isporučivali ribu na odredište. Topo se tradicionalno rabio na sjevernom Jadranu, a posebice u Istri (istarski topo).

Osnovna su obilježja brodice toga tipa ravno i plosnato dno, duga izvučena pramčana statva, obla krma, duboko kormilo i dvije klupe za veslače. Topo je bio duljine 6−10 m. Duljina je zbog plitke konstrukcije bila ograničena, jer bi se preduga natovarena brodica na valovima mogla prelomiti. Snast su činili jedan ili dva jarbola s oglavnim jedrima i prečkom (flokom). Temeljna konstrukcija istarskoga topa bila je jednostavna, s ojačanim pramcem i krmom.

Podrijetlom je s područja Venecije i Chiogge, a u Hrvatskoj su građeni u brodogradilištima duž istarske obale. Za razliku od zaštićenih venecijanskih kanala, istarska obala nije nudila sigurnost od vremenskih nepogoda pa je istarski topo građen čvršće. Na sjevernom se Jadranu topo rabio do 1950-ih, a u Istri je ostao u uporabi desetljeće ili dva dulje. Kao i → bragoc, topo je u obrtnome ribolovu zamjenjivao → batanu, koja zbog veličine nije omogućivala rad s velikim mrežama. Ribari su se većim brodicama udaljavali od obale te se ondje zadržavali nekoliko dana. Usprkos svojoj veličini, topo je bio uzak i plitka gaza pa se rabio na poljima soli, za prijevoz voća i poljoprivrednih proizvoda, te kao riječna brodica. Uz istarski topo, postojale su venecijanska, bizantska i druge inačice.

Primjer istarskoga topa te jedini sačuvani primjerak je Luigi, restaurirana brodica izložena u dvorištu → Povijesnog i pomorskog muzeja Istre u Puli. Luigi je izgrađen u Rovinju 1928., rabio se 1943. prigodom diverzije na rijeci Mirni nakon kapitulacije Italije, a prestao je s plovidbom 1974. Obnovljen je 1991. u brodogradilištu Tehnomont u Puli.