galvanotehnika, skup elektrokemijskih postupaka za nanošenje metalnog sloja na površinu nekog predmeta. Odvija se s pomoću elektroda (anode i katode) uronjenih u kupku (otopina elektrolita) te elektrolitskim otapanjem materijala na anodi i njegovim taloženjem na katodi. Sukladno tomu anode su najčešće građene od metala taložnoga sloja, dok katode predstavljaju predmet na koji se metal treba nataložiti. Zatvaranjem kruga istosmjerne struje zbivaju se elektrokemijske reakcije otpuštanja elektrona na anodi (anodno otapanje), koji u obliku pozitivnih iona (kationa) prelaze u otopinu svoje soli. Kationi putuju kroz otopinu do katode, gdje primaju elektrone i izlučuju se iz otopine (katodno taloženje). Galvanotehnika obuhvaća elektroplatiranje (galvanostegiju), odn. nanošenje tankog sloja nekog metala na površinu drugog metala radi postizanja eksploatacijskih i dekorativnih svojstava (kositrenje, cinčanje, kromiranje, bakrenje, niklanje, pozlata) te elektrooblikovanje (galvanoplastiku), proizvodnju složenih konstrukcijskih dijelova, kalupa i matrica taloženjem metala na električki vodljivome modelu.

Nastanak i razvoj galvanotehnike uvjetovan je otkrićem galvanskih članaka Alessandra Volte (1745−1827) potkraj XVIII. st., tj. izvora istosmjerne struje. Početci primjene galvanotehnike ostvareni su pozlaćivanjem i posrebrivanjem iz cijanidnih elektrolita (galvanostegija), te izlučivanjem bakra iz sulfatnokiselih elektrolita (galvanoplastika). Razvojem dovoljno čistih spojeva nikla i cinka kao i prikladnih anoda, niklanje i cinčanje postali su glavni postupci galvanostegije na prijelazu u XX. st. Oko 1930. započela je široka primjena zaštitno-dekorativnih prevlaka od nikla, kroma, bakra, kositra, srebra, zlata i dr. U tom se razdoblju galvanoplastika primjenjivala u grafičkoj tehnici, te proizvodnji gramofonskih ploča (elektrolitsko taloženje vrlo tankog sloja srebra), koja je bila zastupljena i u Hrvatskoj, osnivanjem tvornice gramofona i gramofonskih ploča Edison Bell Penkala u Zagrebu 1926. Razvoj galvanotehnike u Hrvatskoj pratio je svjetske trendove, pa su se njeni postupci prvotno rabili u dekorativne svrhe (pozlata). Razvojem elektrotehnike i novih materijala započelo je nanošenje zaštitnih metalnih prevlaka te danas postoji niz manjih poduzeća koja se bave galvanotehnikom, poglavito galvanostegijom.

Znanstvenoistraživačkim radom, visokoškolskom nastavom te objavljivanjem publikacija iz područja galvanotehnike bave se stručnjaci → inženjerstva površina.