Glavić, Federiko (Šipan, 24. V. 1847 – Dubrovnik, 2. I. 1941), brodovlasnik, pokretač dubrovačkog parobrodarstva.

Kao mladić iselio se u Čile, gdje je kao tvorničar i trgovac salitrom stekao znatan imetak te se vratio u Dubrovnik. Istaknuo se u početcima razvoja dubrovačkog parobrodarstva. Godine 1880. utemeljeno je prvo parobrodarsko društvo Dubrovačka parobrodarska plovidba (→ Dubrovačka plovidba) koje je iste godine nabavilo prvi domaći parobrod Dubrovnik. Kao član prvoga upravnog odbora, te prvi predsjednik dioničkoga društva u koje se dotadašnje društvo organizirano kao karatna zajednica preobrazilo 1909., Glavić je otkupio većinu dionica koje su do tada posjedovali tršćanski suvlasnici. Na taj je način nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije, spriječen prodor stranoga kapitala te očuvano nacionalno obilježje društva kao ondašnjega jedinog domaćeg neovisnog parobrodarskoga društva, koje je zadržalo sjedište u Dubrovniku te je činilo osnovu jugoslavenske trgovačke mornarice nakon I. svj. rata. Njegovim su zauzimanjem 1917. u sastav Dubrovačke parobrodarske plovidbe ušla i domaća parobrodarska društva Naprijed i Unione, te je to društvo ojačano s devet brodova duge plovidbe. U poslijeratnome je razdoblju kao predsjednik Dubrovačke parobrodarske plovidbe (1924–30) obnovio flotu nabavom novih teretnih prekooceanskih i putničkih parobroda sagrađenih u britanskim brodogradilištima, polovnih brodova na svjetskom pomorskom tržištu kao i kupnjom dionica brodova u drugim jugoslavenskim parobrodarskim društvima. Godine 1939. društvo je posjedovalo 11 brodova duge plovidbe i 14 brodova obalne plovidbe. Dva teretna parobroda duge plovidbe nosila su ime Federiko Glavić.