Grlić, Ljubiša (Zagreb, 4. III. 1921 – Zagreb, 13. XII. 1993), farmaceut i leksikograf, stručnjak za opijum i kanabis.
Na Farmaceutskome fakultetu u Zagrebu (→ Farmaceutsko-biokemijski fakultet) diplomirao je 1943. te doktorirao 1958. disertacijom Ispitivanje opija i galenskih pripravaka nekih droga izravnim određivanjem spektra apsorpcije u ultravioletu (mentor → B. Akačić). U Zagrebu je radio u ljekarni (1943–45), higijensko-kemijskim laboratorijima JNA (1945–51), Centralnome higijenskom zavodu (1945–53) i u Zavodu za ispitivanje lijekova SRH (1953–58. i 1960–64). U Ženevi je 1958–60. radio u Laboratoriju UN-a za opojne droge, a u New Yorku je 1969–70. bio specijalni savjetnik za marihuanu u Zavodu za sudsku medicinu tamošnjega sveučilišta. Od 1965. radio je u Leksikografskome zavodu, gdje je bio urednik za područje farmacije, farmakologije, kemije i botanike. Umirovljen je 1981.
Bavio se geografskom identifikacijom i karakterizacijom opojnih droga, izradivši metode za jednostavno spektrofotometrijsko utvrđivanje geografskoga podrijetla opijuma i postupke za kemijsku karakterizaciju kanabisa. Istraživao je i mogućnost korištenja samonikloga jestiva bilja te u laboratorijsku praksu uveo nove metode za određivanje kalorične vrijednosti hrane. Autor je knjiga 99 jestivih i otrovnih boba (1984), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja (1986), Mali kemijski leksikon (1988) i Svijet halucinogenih droga (1989). Bio je glavni urednik časopisa Acta pharmaceutica Jugoslavica (1969–83). Dobitnik je Nagrade »Ruđer Bošković« 1977.
GRLIĆ, LJUBIŠA. Hrvatski biografski leksikon, sv. 5, 2002., str. 228.
Nagrada »Ruđer Bošković« (1977)
