Janeček, Gustav (Konopiště, Češka, 30. XI. 1848 – Zagreb, 8. IX. 1929), farmaceut, jedan od pokretača i utemeljitelja hrvatske farmaceutske industrije.

U Plzeňu je položio tirocinijski ispit (praktični ispit ljekarničkoga studija), a u Pragu je 1871. završio studij farmacije te 1875. na Karlovu sveučilištu (Univerzita Karlova v Praze) doktorirao u području kemije disertacijom Über die Elektrolyse des Wassers und das elektrolytisches Gesetz Faradays. Od 1875. radio je na sveučilištu u Beču (Universität Wien) te bio sudski kemičar pri Zemaljskome sudu, a od 1879. predavao je kemiju na Mudroslovnome fakultetu u Zagrebu, od 1881. kao redoviti profesor. Bio je predstojnik Lučbenoga (poslije Kemijskoga) zavoda Fakulteta 1879–1924. te rektor Sveučilišta u Zagrebu 1908–09. Studij kemije organizirao je po uzoru na europska sveučilišta te je potaknuo uređenje dvaju kemijskih zavoda, na Strossmayerovu trgu (1884) i na Marulićevu trgu (1919). Pod njegovim je mentorstvom 1886. na Sveučilištu u Zagrebu obranjena prva disertacija iz kemije. S → Vinkom Dvořákom (sv. 4) i Bohuslavom Jirušem utemeljio je 1882. sveučilišni Farmaceutski učevni tečaj (danas → Farmaceutsko-biokemijski fakultet), gdje je bio prvi profesor farmaceutske kemije te uveo predavanja iz fizikalne kemije i forenzične kemije. Zaslužan je za osnutak veledrogerije Isis 1918 (→ Medika) i farmaceutske tvornice Kaštel 1921 (→ Pliva), kojima je u Hrvatskoj pokrenuta trgovina i proizvodnja lijekova. Zbog toga, kao i zbog utemeljenja studija farmacije, smatra ga se utemeljiteljem moderne kemije i farmacije u Hrvatskoj.

Područje je njegova znanstvenog i stručnog interesa bila najprije homologija alifatskih spojeva, a poslije anorganska, analitička, fizikalna i forenzična kemija te posebice analiza vode, elektroliza kiselina i atomske težine. Autor je priručnika Leitfaden für die praktischen Übungen in der qualitativen chemischen Analyse unorganischer Körper (1879), odn. Rukovodnik za praktične vježbe u kvalitativnoj kemijskoj analysi neorganskih tjelesa (1883), udžbenika Obća teoretička i fizikalna lučba (1890) i Kemija (1919) te Hrvatsko-slavonskoga ljekopisa (s → J. Domcem, 1901). Od 1887. bio je član te 1921–24. predsjednik JAZU-a. Utemeljitelj je Društva za uređenje i poljepšanje Plitvičkih jezera i okolice (1893).