Janković, Slobodan (Bruxelles, 10. VIII. 1932), strojarski inženjer, stručnjak za aerodinamiku i mehaniku leta.
Diplomirao je 1958. na Politehničkom fakultetu Kraljevske vojne akademije (École royale militaire) u Bruxellesu. Doktorirao je 1968. iz područja mehanike leta na Mašinskom fakultetu u Beogradu. Istodobno je djelovao na Mašinskom fakultetu (asistent na kolegijima iz mehanike leta projektila) i u Vojno tehničkom institutu (radio na rješavanju problema vanjske balistike) u Beogradu. U Zagrebu je radio (1967–73) na Visokoj tehničkoj školi KoV JNA kao načelnik združenih katedra naoružanja, raketne tehnike i automatskoga upravljanja. Godine 1973. vratio se na Mašinski fakultet u Beogradu, gdje je kao izvanredni profesor predavao na kolegijima Dinamika leta projektila i Aerodinamika projektila. Tijekom rada na Fakultetu surađivao je s Vojnotehničkim institutom, u kojem se 1979. zaposlio kao vodeći aerodinamičar u sektoru za vođene rakete, a nastavio je predavati i na Mašinskome fakultetu. Vratio se u Zagreb 1984. na Visoku tehničku školu, gdje je vodio katedru raketne tehnike te predavao Aerodinamiku i Mehaniku leta. U Brodarskom institutu (1991–96) za potrebe HV-a radio je na izradbi tablica gađanja po NATO-ovim standardima te na softveru za upravljanje vatrom. Bio je vanjski znanstveni suradnik katedre naoružanja Politehničkog fakulteta u Bruxellesu i stručnjak ministarstva obrane Jugoslavije za probleme aerodinamike i mehanike leta. Za znanstveni je rad dva puta nagrađen najvišom vojnom nagradom za znanost u Jugoslaviji 22. decembar. Na Fakultetu strojarstva i brodogradnje bio je znanstveni savjetnik (predavao kolegije Mehanika leta zrakoplova i Mehanika leta projektila), a u HAZU-u tajnik Znanstvenoga vijeća za promet. Napisao je knjige Mehanika leta projektila (Zagreb, 1998) i Mehanika leta zrakoplova (Zagreb, 2002).