kondura, starohrvatska obalna trgovačka i ratna brodica ili brod na vesla i jedra, osobito raširena u IX. i X. st. Duljina manjih kondura bila je 8‒9 m, širina do 2,5 m, visina boka 1,2 m, gaz 0,4‒0,5 m, dok su veće kondure bile duljine 12‒15 m, širine do 3 m, visine boka 1,5 m, gaza do 0,7 m. Kondura je bila vitka, imala je obli pramac i uzdignutu krmu. Bila je opremljena jednim do dvama jarbolima s križnim jedrima, koja su se podizala u slučaju povoljna vjetra, te s tri do osam pari vesala. Kormilarilo se jednim ili dvama krmenim veslima. Mogla se izvući na kopno te iznenada napasti znatno sporije velike trgovačke brodove. Oblikom je slična → seriliji, što svjedoči o tisućljetnom kontinuitetu brodogradnje na istočnoj obali Jadrana, te poboljšanjima u brodograđevnoj tradiciji koja su uveli Hrvati (jarbol serilija bio je dvodijelan, a onaj u kondura od jedne masivne oblice). Prema Konstantinu VII. Porfirogenetu, hrvatska je trgovačka mornarica za kralja Tomislava, posjedovala oko 100 kondura (Condura Croatica), na kojima su hrvatski trgovci plovili neretvanskim vodama i Jadranom sve do Venecije. Ostaci dviju kondura dugih 7 i 8 m, pronađeni su potopljeni na ulazu u ninsku luku, a datiraju se u XI–XII. st.
U XIII. i XIV. st. bila je poznata dubrovačka kondura, brod s dvama jarbolima s latinskim jedrima i 50 članova posade.
M. Kozličić: Hrvatsko brodovlje. Split, 1993.
Muzej ninskih starina, restaurirane kondure
Obala kraj Donjega gradskog mosta u Ninu, plovna replika kondure
P. Mardešić, S. Vekarić: KONDURA. Pomorska enciklopedija, sv. 3, 1976., str. 684–685.
