marsilijana, teretni trojarbolni jedrenjak Jadranskoga mora i Sredozemlja u XVI‒XIX. st. Razlikovale su se marsilijane s oštrim i s tupim pramcem. Marsilijana oštroga tipa imala je masivnu, naprijed nagnutu kosu statvu. Marsilijana tupoga tipa s pramcem kao u → karake bila je nalik karaki, ali je bila manja i imala je strmiji kaštel.

Manja marsilijana oštroga tipa XVII‒XIX. st. bila je namijenjena za plovidbu Jadranom, a imala je dva latinska jedra i jedno križno jedarce po pramcu te tri jaka ojačanja na svakom boku. Pramčani i krmeni dio bili su uzdignuti. Bila je duljine 15 m, širine do 6 m, visine boka 2,5‒3 m, gaza 1,5 m, nosivosti 30‒50 t.







Veća marsilijana oštroga tipa XVII‒XIX. st., duljine 18 m, širine do 7,5 m, visine boka 3 m, gaza 1‒1,5 m, nosivosti 60‒80 t, s najviše 15 članova posade, bila je namijenjena za trgovačku plovidbu Jadranom i Sredozemljem. Javila se u Splitu već 1368., no marsilijana toga doba imala je nedostatke na trupu i na snasti. Zahvaljujući hrvatskoj brodograđevnoj vještini, unaprijeđena joj je snast, a umjesto neumjereno široka trupa s razmjerno ravnim dnom, domaće su marsilijane imale uži masivan trup, a dno jajoliko, nalik srcolikom obliku svojstvenomu karakama. Jaka kobilica i rebra građeni su od najkvalitetnijega tvrdog drva, dajući brodu čvrstoću. Gornji kraj kose pramčane statve bio je odvojen od obloge kaštela te je završavao pulenom (obično zvir). Između statve i kaštela bila je rešetkasta palubica i masivna ograda, za manevar sidrima. Na krmi je marsilijana imala nizak kaštel te veliko kormilo s rudom. Između krme i pramca bio je palubni prostor koji je, uz potpalublje, služio za smještaj tereta. Prednji jarbol bio je neobično malen i nosio je jedno križno jedro. Glavni jarbol, usađen u sredinu palube, imao je okrugao koš i dva križna jedra, a krmeni jarbol, utaknut usred kasara, jedno latinsko jedro.

U XVII. st. gradile su se u Dubrovniku i velike marsilijane (marsiliana magna) s četiri jarbola, duljine do 26 m, koje su bile veće od karavela, a manje od karaka.