Milić, Luko (Dubrovnik, 7. IV. 1937), brodograđevni inženjer, stručnjak za optimiranje sustava pomorskoga transporta.

Na Strojarskome fakultetu u Mostaru diplomirao je 1965. i magistrirao 1982., a na Pomorskome fakultetu u Rijeci doktorirao je 1996. disertacijom Dinamički kontinuirani simulacijski model brodskog dizelmotornog porivnog sustava. Od 1964. bio je rukovoditelj održavanja u Tvornici za preradu drva u Mostaru. U Dubrovniku je 1966−79. radio u Pomorskoj školi, gdje je bio pročelnik brodostrojarskog odjela (1972−79). Od 1979. radi na Višoj pomorskoj školi, koje je bio ravnatelj, te 1984. organizirao njezino spajanje sa splitskom Višom pomorskom školom u Centar za obrazovanje kadrova u pomorstvu sa sjedištem u Dubrovniku, potom reorganiziran u Pomorski fakultet. Od 2002. bio je redoviti profesor. Predavao je kolegije Tehnologija materijala, Parni kotlovi i Parne turbine, Brodski dizelski motori, Osnove automatizacije, Mehatronika. Bio je dekan Pomorskoga fakulteta (1986−94) te je organizirao izgradnju nove zgrade toga fakulteta, čime je dobiven višestruko veći prostor te suvremena oprema. Umirovljen je 2002.

Područja su njegova znanstvenoga i stručnoga interesa optimiranje sustava pomorskoga transporta, računalna simulacija i optimizacija brodskih elektromehaničkih sustava, plinskih turbogeneratora i brodskih dizelskih motora. Autor je udžbenika Osnove automatizacije (s I. Milić, 1995) te skriptâ Automatizacija brodskog pogona (1993) i Brodski dizelski motori I (1998).