padobran, kupolasta naprava od svile ili sintetske tkanine, koja služi za usporavanje kretanja nekog objekta kroz atmosferu. Oblikovan je kako bi razvijao što veći zračni otpor, dovoljan npr. da smanji brzinu padanja čovjeka (padobranca) ili tereta iz zrakoplova na samo nekoliko metara u sekundi i tako ih sigurno spusti na tlo. Za prosječnu čovjekovu masu potrebna je površina padobrana od približno 60 m². Padobran se smješta u posebne naprtnjače, a sastoji se od kupole, sustava za otvaranje, užadi i vezova kojima je padobranac sigurno vezan za padobran. Pritezanjem užadi moguće je njime ograničeno upravljati.

Prve zamisli o uporabi padobrana vežu se uz renesansnog umjetnika i izumitelja Leonarda da Vincija (1452–1519), dok se izum padobrana najčešće pripisuje hrvatskom izumitelju, Šibenčaninu → Faustu Vrančiću. Vrančić je padobran detaljno opisao u knjizi Novi strojevi Fausta Vrančića Šibenčanina, opisani latinskim, talijanskim, španjolskim, francuskim i njemačkim (Machinae novae Fausti Verantii Siceni cum declaratione Latina Italica Hispanica Gallica et Germanica, oko 1615), a padobranca je nazvao Homo volans: Leteći čovjek. Vrančićeva konstrukcija padobrana sastojala se od četvrtasta drvenog okvira na koji je bilo navučeno platno, nosećih konopaca i sustava veza.

Prvi meki padobran izradio je francuski izumitelj Jean-Pierre Blanchard (1753–1809), a prvi je put padobran bio upotrijebljen početkom XIX. st. pri skoku iz balona. U I. svj. ratu uglavnom se rabio za spašavanje posade iz zrakoplova, u II. svj. ratu i za opskrbu postrojba iz zrakoplova, a počele su se osnivati i elitne padobranske postrojbe.

Padobranstvo je sportska grana u kojoj padobranci skaču što bliže zadanomu cilju ili izvode figure u zraku pojedinačno, ili skupno (tzv. relativ). Prvo svjetsko prvenstvo održano je 1951. u Bledu, a europska prvenstva održavaju se od 1975. Od 1980-ih širi se padobransko jedrenje (parajedriličarstvo, engl. paragliding), u kojemu se posebno aerodinamički konstruiran padobran (parajedrilica) rabi slično zmaju ili zračnoj jedrilici, kadšto i uz uporabu pomoćnoga motora. (→ sportsko zrakoplovstvo)

Padobran u Hrvatskoj

Iako postoje spekulacije kako je još F. Vrančić izveo skok padobranom s tornja u Veneciji 1617., pouzdano se zna da je od hrvatskih modernih padobranaca prvi skok padobranom izveo zagrebački odvjetnik Teodor Pavlović u Francuskoj 24. V. 1926., skočivši bez pripreme na predstavljanju novoga modela padobrana. Iste je godine prvi skok u Kraljevini SHS izveo zrakoplovni potporučnik, Osječanin Dragutin Dolanski, skočivši početkom rujna iznad novosadskog uzletišta. Nekoliko dana poslije, prvi put u Hrvatskoj, na aeromitingu u Zagrebu padobranom su skočili Francuz René Granveaud, a odmah za njim i zrakoplovni poručnik, Bjelovarčanin Antun Šimunović. Godine 1927. Juraj Tomac iz Delnica na uzletištu Borongaj uspješno je isprobao padobran vlastite konstrukcije.







Potkraj 1930-ih hrvatski su padobranci ponovno postizali uspjehe. Na međunarodnoj zrakoplovnoj izložbi u Beogradu 1938. prvi je put padobranom skočila → Katarina Matanović Kulenović, postavši prvom hrvatskom padobrankom. Iste godine, tijekom Avijatičkih dana u Zagrebu osim K. Matanović Kulenović svoje su prve skokove izveli članovi zagrebačkog Aerokluba Slavoljub Vitanović i Marko Bogdanović. T. Pavlović je 1940. na aerodromu Borongaj skočio sa 6000 m visine bez maske za kisik, postavivši novi europski rekord za amatere. D. Dolanski je kao zrakoplovni časnik uoči i tijekom II. svj. rata 1939. postao zapovjednikom Padobranske škole u Pančevu, a u NDH je ustrojio 1. padobransku lovačku satniju (od 1944. bojna), koje je bio zapovjednik.

Nakon II. svj. rata, potpomognuto vojnim resursima te u organizaciji Zrakoplovnog (vazduhoplovnog) saveza Jugoslavije i njegovih članica, padobranstvo postaje masovan sport, a hrvatski padobranci ostvaruju zapažene domaće i međunarodne rezultate. U Malome Lošinju je 1985. održano svjetsko prvenstvo u disciplini relativ. Od 1990-ih u Hrvatskoj se razvija parajedriličarstvo (1993. je u Zagrebu osnovan prvi klub), koje ubrzo postaje jedan od najmasovnijih zrakoplovnih sportova.

Danas o padobranstvu u Hrvatskoj skrbi Komisija za padobranstvo u sklopu → Hrvatskoga zrakoplovnog saveza. U savezu je 12 klubova koji se bave padobranstvom, s ukupno 380 članova, od kojih 40 natjecatelja (16 sudjeluje na međunarodnim natjecanjima). Parajedriličarstvom se bave 24 kluba s 250 članova, od kojih 30 natjecatelja (deset sudjeluje na međunarodnim natjecanjima). Od hrvatskog osamostaljenja održana su svjetska padobranska prvenstva u klasičnim disciplinama u Vrsaru 1998. i u više disciplina u Rijeci 2004. te svjetsko prvenstvo u preciznom slijetanju parajedrilicom u Ivancu 2009.





