pozamenterija, skupni naziv za tekstilne proizvode koji su po svojem obliku i dimenzijama između linearnih i plošnih tekstilija.
Pretežno su to uske plošne tekstilije, širine obično do 10 cm, koje se izrađuju raznim tehnikama tkanja, pletenja i prepletanja, primjenom specijalnih strojeva, a za pojedine namjene i ručno (tkanjem, pletenjem, kukičanjem, čipkanjem, sukanjem). Najzastupljeniji su pozamenterijski materijal razne vrpce koje se rabe kao pomoćni materijali pri izradbi odjeće i kućanskoga tekstila (kose vrpce za porubljivanje, keperne vrpce za učvršćivanje i zaštitu rubova, vrpce za zavjese, svilene ukrasne vrpce, žakardne ukrasne vrpce, rastezljive i elastične vrpce kao funkcionalni elementi odjevnoga predmeta i sl.).
Raznovrsni pozamenterijski proizvodi ukrasni su dijelovi narodnih nošnji, tradicijske odjeće za svečane prigode, vojnih odora i svećeničkoga ruha. To su razne tkanice, pletene vrpce, rese kićanke, dugmad, kopče, vezene i čipkane vrpce i dr. Izrađuju se od raznovrsnih vlakana i materijala, nerijetko i skupocjenih (svila, zlato, srebro, srma). Mnogi pozamenterijski proizvodi nalaze primjenu i u drugim područjima; vezice se rabe u obućarskoj industriji, kao ojačanja ili nosivi dijelovi opreme za sport, transport, učvršćivanje ambalaže, zaštitnu i vojnu opremu i sl. U takvim je primjenama posebice važna čvrstoća vrpce u raznim uvjetima, pa za izradbu uglavnom služe sintetska vlakna i odgovarajući prepleti koji osiguravaju potrebna svojstva.
Prvotnu su pozamenteriju činili ukrasni dijelovi odjeće za aristokraciju i društvenu elitu, rukotvorske izradbe, po kojima su u kasnome srednjem vijeku osobito poznati bili Francuzi. Svoje proizvode (kićanke, pletenice, galone, pompone, rozete i sl.) izvozili su po niskim cijenama, zbog čega druge države nisu imale potrebu razvijati značajniju proizvodnju. Od XVIII. st. do sredine XX. st. proizvodnja pozamenterije se znatno smanjila, a u drugoj je polovici XX. st. za nju ponovno poraslo zanimanje, dijelom zahvaljujući novim područjima primjene.
Proizvodnja pozamenterije u Hrvatskoj
Pozamenterijski proizvodi prisutni su u Hrvatskoj stoljećima, ponajprije kao luksuzni i dekoracijski elementi na odjeći aristokracije, svećeničkoga ruha i svečanih narodnih nošnji. Za elitne su se potrebe uglavnom nabavljali u inozemstvu, a za tradicionalnu odjeću pučanstva izrađivali su se u kućnoj radinosti.
Industrijska proizvodnja započela je 1923. u Zagrebu u tvornici vrpcâ i čipaka Lacet, iz koje je zajedno s još nekoliko poduzeća 1950. nastalo poduzeće → Nada Dimić, zagrebačka trikotaža i pozamanterija, koje se razvilo u jednoga od najvećih proizvođača pozamenterijskih proizvoda u ovome dijelu Europe. Početkom 1990-ih došlo je do teškoća u poslovanju, a 2000. tvornica je prestala s radom. Nasljednik je poduzeće Endi Line, osnovano 2003. u Svetom Ivanu Zelini, koje je preuzelo gotovo cjelokupan pozamenterijski asortiman Nade Dimić iz doba njezina najvećeg uspona. Proizvode zelinskoga poduzeća čine raznovrsne tkane vrpce i remeni, prepletane vrpce, fitilji, vezice, konopi i gumice, galon ukrasne vrpce, rese i gumene trakice te ručno rađena pozamenterija kao što su rese, ukrasi, kopče, gumbi, epolete i dr. Primjenu nalaze u dekoraciji i kao pomoćni materijal za tekstilne i kožne proizvode te u vojnoj, automobilskoj i elektroindustriji.
Pozamenterija se proizvodila i u Tvornici čarapa, vrpca i trakova braća Graner, osnovanoj 1923. u Čakovcu (od 1946. → Međimurska trikotaža Čakovec). Uz čakovečke pogone 1961. osnovan je pogon za izradbu vrpcâ u Murskom Središću, koji se 2002. odvojio od matičnoga poduzeća te nastavio djelovati kao MTČ Pozamanterija. Šireći i modernizirajući proizvodnju, profilirao se u vodećega hrvatskog proizvođača i izvoznika pozamenterije. Velik dio svog proizvodnog asortimana usmjerava u područje → tehničkoga tekstila, vojne opreme i industrijske primjene. Asortiman uključuje više od 1000 vrsta tkanih proizvoda, više od 500 vrsta elastičnih i krutih žakardnih vrpca, pletenih i prepletanih uzica i gajtana, te više od 500 vrsta laganih elastičnih i ukrasnih kroše (crochet) proizvoda za potrebe u proizvodnji donjega rublja.
Tvornica metala, galanterije i pisaćih pera → Mega, osnovana 1946. u Zagrebu, započela je 1953. proizvoditi patentne zatvarače, koji su joj od 1958. postali glavnim proizvodom. Godine 2003. privatiziralo ju je poduzeće Poliplet iz Slovenske Bistrice koje se bavi proizvodnjom pozamenterije, vrpcâ, užadi, vezica, sportskih i zaštitnih mreža. Njihovim spajanjem 2004. nastalo je poduzeće Mega-Poliplet sa sjedištem u Zagrebu koje proizvodi patentne zatvarače za industriju kožne galanterije i obuće, tekstila i namještaja te krojačke i tapetarske obrte.
Nakon II. svj. rata u Krnjaku je djelovao pogon pozamenterije Vrpca, koji je 1974. pripojen Tvornici sanitetskoga materijala Lola Ribar Karlovac. Poduzeće Konoplja iz Samobora proizvodi pozamenterijske proizvode od prirodnih i umjetnih vlakana za sigurnosno-tehničku opremu, pletenu i sukanu užad, uzice i veziva iz nautičkoga programa i sl.
J. Lakatoš: Industrija Hrvatske i Slavonije. Zagreb, 1924., str. 335–336.
Međimurska trikotaža 1923. – 1973. Čakovec, 1973.
R. Čunko, Ž. Knezić, T. Pušić, I. Soljačić: Povijest izrade i proizvodnje tekstila u Hrvatskoj. U: Hrvatska tehnička i industrijska baština. Godišnjak 2019. Akademije tehničkih znanosti Hrvatske. Zagreb, 2020., str. 76–103.
