tanker, brod za prijevoz tekućega tereta. Najčešće namijenjen za prijevoz sirove nafte, naftnih prerađevina, kemikalija (industrijske kemikalije, biljno ulje, kaustična soda, metanol), asfalta i bitumena. U širem se smislu tankerom smatraju i kombinirani brodovi za prijevoz rudače, rasutoga tereta i nafte, brodovi za prijevoz ukapljena plina, narančina soka, pitke vode ‒ vodonosci i dr. (→ teretni brod)

Tankeri za prijevoz nafte i naftnih prerađevina optimizirani su prema tipu nafte koja se prevozi (teška ili lagana), području plovidbe i dr. Nafta se ukrcava priključivanjem na ulazni cjevovod na sredini broda te se gravitacijom spušta u teretne tankove. Pri iskrcavanju se crpkama prebacuje do izlaznoga cjevovoda, odakle se transportira dalje. Broj crpki i broj odvojenih cjevovoda ovisi o broju vrsta nafte koje se prevoze, a moraju se moći iskrcavati istodobno. Oprema tankera obuhvaća i sustav za čišćenje tankova i cjevovoda kojim se uklanja naftni talog. Tankeri namijenjeni plovidbi u polarnim uvjetima su na konstrukcijski osjetljivim mjestima izrađeni od čelika povećane žilavosti na niskim temperaturama, a oprema tih brodova prilagođena je djelovanju u ekstremnim uvjetima pa obuhvaća i sustave za odleđivanje palube.

Prvi brod namjenski izgrađen za prijevoz nafte bio je njemački Glückauf (1886). Zbog potrebe za prijevozom sve veće količine nafte, tijekom vremena gradili su se sve veći tankeri. Povećani zahtjevi za prijevozom nafte javili su se za II. svj. rata, a 1950-ih su najveći, tzv. jumbo tankeri imali nosivost 50 000 t, koja je sredinom 1960-ih narasla na 100 000 t. Sueska naftna kriza 1967–75. dovela je do daljnjeg povećanja dimenzija tankera koji su dosegnuli nosivost od 550 000 t. Veličina modernih tankera određena je vrstom nafte koja se prevozi, duljinom prijevozne rute i ograničenjima plovnih putova. Tako su npr. tankeri Suezmax, nosivosti 150 000 t, najveći brodovi koji mogu proći kroz Sueski kanal potpuno nakrcani, dok veći tankeri koji prolaze kanalom moraju iskrcati dio nafte prije kanala te je ponovno ukrcati nakon što prođu kanal. Slično je i u Panamskome kanalu koji omogućuje prolaz brodovima nosivosti 40 000 do 45 000 t.

Tankeri u Hrvatskoj

Prvi i jedini tanker Austro-Ugarske Monarhije Etelka, izgrađen za Rafineriju nafte Rijeka, uplovio je u riječku Petrolejsku luku 1892., donoseći s prve plovidbe 3500 t nafte iz crnomorske luke Batumi. Bio je jedan od prvih svjetskih brodova te vrste. Pokretan parnim strojem i jedrima, dosezao je brzinu od 10 čv, a u 12 spremnika mogao je nositi 3620 t tekućega tereta; imao je 24 člana posade, mahom Hrvata.

U Kraljevini Jugoslaviji nije bilo tankerskih brodara, a jedini je tanker Perun, nosivosti 5000 t, nabavljen 1939., imala ratna mornarica.

Prvi jugoslavenski tanker nakon II. svj. rata bio je Jajce, nabavljen za riječku Jugoliniju 1947., dok je tanker Lendava nabavljen 1951. Oba su broda 1955. pripala novoosnovanoj Jugoslavenskoj tankerskoj plovidbi iz Zadra (→ Tankerska plovidba), specijaliziranoj za tu vrstu prijevoza. Od kraja 1950-ih domaća su brodogradilišta počela graditi tankere za zadarskog brodara, a od 1960-ih i za inozemne. Uskoro je hrvatska brodogradnja postala prepoznatljiva u svijetu po gradnji tankera, a mnogi od njih su prema izboru prestižnih svjetskih stručnih časopisa, zbog inovativnosti projektnih rješenja i kvalitete izradbe, proglašeni brodovima godine.

3. maj

U riječkom brodogradilištu → 3. maj 1957. je za Jugotanker izgrađen mali obalni tanker Goilo, nosivosti 570 t, a 1960. tanker Petar Zoranić, nosivosti 25 330 t, kao jedan od prvih velikih tankera izgrađenih u domaćim brodogradilištima. Taj je brod potonuo u nesreći u Bosporskome tjesnacu iste godine. Njegov brod blizanac Trud, isporučen sovjetskom naručitelju 1961., bio je prvi tanker izgrađen u 3. maju za izvoz. U brodogradilištu je 1957‒2015. izgrađeno 86 tankera za naftu, za naftne prerađevine, za kemikalije i za asfalt/bitumen. Do 1990. najveći je kupac bio sovjetski Sudoimport. Brodom godine proglašeni su 1987. Panda (nosivosti 83 651 t), 1988. Shoshone Spirit (111 809 t), 1990. Apache Spirit (111 587 t), 1992. Nyhaap (101 650 t), 1999. Margara (60 913 t), 2002. Maritea (34 913 t) i 2013. Sao Domingos Savio (14 936 t).









Uljanik

Godine 1959. u gradnju tankera uključilo se pulsko brodogradilište → Uljanik tankerom Ostrava, nosivosti 20 195 t, za čehoslovačkoga naručitelja. Brodogradilište Uljanik je 1959‒2013. izgradilo 99 tankera za naftu, za kemikalije, za kemikalije i naftu, za asfalt/bitumen, za rudaču i naftu, te za naftne prerađevine. Značajan je tehnološki iskorak bila primjena tehnologije izgradnje vrlo velikih brodova iz dvaju dijelova u prvoj polovici 1970-ih; 1970–71. izgrađeni su kombinirani brodovi za zemno ulje i rudu Bellary, Barauni i Bailadila, nosivosti 87 000 t, za indijskoga naručitelja, 1972‒74. brodovi za rudu i sirovu naftu Berge Istra, Berge Adria, Berge Brioni i Berge Vanga, nosivosti 227 550 t, za norveškoga naručitelja. Godine 1974‒75. izgrađeni su brodovi nosivosti 274 330 t Tarfala i Torne za švedskoga naručitelja i Mary R. Koch za grčkoga naručitelja, te najveći brod u povijesti hrvatske brodogradnje, tanker Kanchenjunga, nosivosti 277 120 t i duljine 335 m, za indijskoga naručitelja. Godine 1976. izgrađeni su tankeri nosivosti 276 800 t Oloibiri za nigerijskoga naručitelja i Koyali za indijskoga naručitelja, te 1977. brod za rudu i sirovu naftu Konkar Theodoros nosivosti 225 160 t, za liberijskoga naručitelja. Uljanikovi tankeri proglašeni brodom godine su Osco Sky (1988), Osco Star (1989) i Osco Stripe (1990).



















Brodosplit

U Brodogradilištu Split (→ Brodosplit) izgrađen je 1958. za Jugotanker tanker D-51-10, nosivosti 500 t, 1960. tanker Iž nosivosti 20 100 t, dok je to brodogradilište izvozne poslove započelo 1965. nizom od 20 tankera nosivosti 20 800 t za sovjetskoga naručitelja. Godine 1969. izgrađen je vrlo velik tanker nosivosti 88 000 t za indijskoga naručitelja, te dva tankera za britansko poduzeće British Petroleum nosivosti 22 500 t. Od 1958. do 2011. u splitskom su brodogradilištu izgrađena 134 tankera za prerađevine, za kemikalije, za naftu, za prerađevine i kemikalije, za kemikalije i naftu, te brodovi za rudaču, rasuti teret i naftu, pa je Brodosplit vodeće domaće brodogradilište po broju isporučenih tankera. Posebnost toga brodogradilišta su veliki tankeri izgrađeni u jednome dijelu. Godine 1987. porinut je tanker Jahre Transporter, nosivosti 142 000 t, najveći brod koji je do tada izgrađen u splitskom brodogradilištu. Za norveške vlasnike dovršena su još tri ista tankera 1989–90 (Jahre Traveller, Jahre Trader i Jahre Target), a za švedske vlasnike četiri tankera nosivosti 140 000 t (Granite, Sunda, Marble i Comor). Za Tankersku plovidbu izgrađeni su 1994‒95. tankeri Zrinski i Frankopan, nosivosti 101 000 t, te 2004‒07. tankeri Alan Veliki, Hrvatska i Donat, nosivosti 166 000 t i duljine 281,20 m, najveći tankeri na svijetu izgrađeni u jednome dijelu. U splitskom su brodogradilištu 2006. izgrađena dva inovativna broda, kao kombinacija tankera i ro-ro broda za prijevoz kamiona cisterni. Za brod godine izabrani su tankeri Kriti Color nosivosti 43 300 t (1987), Jahre Traveller (1990), Podravina nosivosti 140 000 t (1999), tankeri nosivosti 65 056 t Stena Paris (2005), Stena Performance (2006), Stena Poseidon (2007) i Stena Progress (2009), te Mari Ugland nosivosti 75 000 t (2008).



















Brodotrogir

U trogirskom brodogradilištu Jozo Lozovina – Mosor (→ Brodotrogir) gradnja tankera za domaći Jugotanker započela je brodovima nosivosti 2000 t Vinjerac (1961) te 2120 t Obrovac i Olib (1962), a tankeri za izvoz počeli su se graditi 1963., kada su isporučena prva dva tankera nosivosti 1300 t za indonezijskoga naručitelja. U Brodotrogiru je 1961‒2015. izgrađeno ukupno 58 tankera za naftu, te za kemikalije i naftu, nosivosti do 50 000 t i duljine 185 m. Brodovima godine proglašeni su tankeri za kemikalije i naftne prerađevine Trogir nosivosti 40 700 t (1996), Azov Sea nosivosti 47 400 t (1998), Tarantela nosivosti 47 436 t (2002) i Siteam Explorer nosivosti 46 026 t (2007).



















Brodogradilište Kraljevica

U Titovu brodogradilištu (→ Brodogradilište Kraljevica) izgrađena su za JRM 1989. dva pomoćna tankera za opskrbu vojnih brodova PN-26 Sipa i PN-27 Lignja. U razdoblju 2005‒07. izgrađena su četiri tankera za asfalt nosivosti 9200 t (Asphalt Seminole proglašen je 2005. brodom godine), a 2010‒11. još dva slične nosivosti.

Od početaka gradnje tankera do 2015. u pet najvećih hrvatskih brodogradilišta izgrađeno je 385 brodova, od čega tankera za ulje i naftu 38%, za prerađevine 36%, za kemikalije 20%, za rudaču i naftu 3% i za rudaču, rasuti teret i naftu 2%.

Danas među hrvatskim brodarima Tankerska plovidba iz Zadra raspolaže flotom od deset tankera, građenih nakon 2005., a pulska Uljanik plovidba četirima tankerima, građenima nakon 2009.