TOZ Penkala d. d. (Tvornica olovaka Zagreb), poduzeće za proizvodnju školskog i uredskoga pribora osnovano 1937. u Zagrebu.







Osnovano je pod nazivom L. L. C. Hardmuth, Koh-i-Noor posredovanjem industrijalaca Roberta i Šandora Fürsta iz Zagreba, Franje Hardmutha i Friedricha Herringa Frankendsdorfa iz Čeških Budĕjovica i Maximiliana Lamezan-Salina iz Beča. Isprva je bilo smješteno u novoizgrađenim pogonima u današnjem Prilazu baruna Filipovića 91. U prvoj godini rada bilo je zaposleno 28 radnika, a proizvedeno je oko 5,5 milijuna komada olovaka i pastela u drvu. Godine 1940. sagrađena je pilana s uređajem za oplemenjivanje drveta. U ožujku 1945. u zračnom napadu na Zagreb tvornica je uništena, a proizvodnja je bila obustavljena. Potkraj iste godine došlo je do obnove i pokretanja djelomične proizvodnje, a 1946. tvornica je prešla u društveno vlasništvo i promijenila ime u Tvornica olovaka Koh-i-Noor Zagreb. U prvim poslijeratnim godinama proizvedeno je oko 1,5 milijuna komada olovaka i pastela u drvu. Godine 1950. tvornica se ujedinila s poduzećima Četkara i Albuminat, nakon čega je započela proizvodnja kutija za pribor za jelo i držaka za četkice. Tada je zapošljavala oko 120 radnika, a godišnja proizvodnja iznosila je oko 15 milijuna komada olovaka i pastela u drvu.







Prva opsežnija poslijeratna rekonstrukcija započela je 1951., kada je donesena odluka o gradnji pogona za proizvodnju mina za olovke koji je sljedeće godine pušten u rad. Time je uspostavljena cjelovita tehnologija za proizvodnju drvenih olovaka, a godišnji kapacitet iznosio je 142 t mina. U tom je razdoblju proširen i asortiman proizvoda; u sljedećih desetak godina počele su se proizvoditi gumice za brisanje, voštane boje (pastele), krede, crtaći ugljen, nalivpera, školska plastična mjerila, kemijske olovke, kompleti pisaćega pribora, tehničke olovke, kistovi i dr. Od 1952. poduzeće je nosilo naziv Grafos – Tvornica olovaka Zagreb. Prvi izvoz ostvaren je 1952. u Veliku Britaniju, a u sljedećih nekoliko desetljeća tvornica je izvozila svoje proizvode na sve kontinente. Kako bi se potaknuo kvalitetniji rad, unutar poduzeća je 1954. osnovana Komisija za unapređivanje proizvodnje koja je na godišnjoj razini radnicima koji bi tehnički unaprijedili rad tvornice dijelila novčane nagrade (od 1972. nagrada je bila automobil Zastava 750).

Zbog proizvodnoga rasta donesena je odluka o preseljenju na novu lokaciju te je 1957. kupljena zgrada i prostor poduzeća Sortirnica u Poljačkoj ulici 56, gdje su se počeli graditi proizvodni pogoni. S predstavnicima poduzeća Karbon iz Zagreba, Aero iz Celja i Balkan iz Beograda dogovoreno je 1959. razgraničenje proizvodnje kao dio politike podjele rada i specijalizacije, u sklopu kojega je Grafos navedenim poduzećima ustupio 60 svojih dotadašnjih proizvoda. Iste godine, nakon preuzimanja jednog od pogona zagrebačkoga drvnog poduzeća Marko Šavrić, u Grafosu je započela proizvodnja tinte i tuševa, a istodobno je uvedena i proizvodnja ljepila, boja za pečate i voštanih boja.

Godine 1961. poduzeće je promijenilo naziv u Stilos, a nekoliko mjeseci kasnije u TOZ, tvornica olovaka, nalivpera, kancelarijskoga crtaćeg i pisaćeg pribora. Sredinom 1960-ih proizvodnja je iz zanatskoga tipa prešla u industrijski. Nabavljeni su novi strojevi i tehnološke linije, uloženo je u konstrukciju i proizvodnju alata za preradbu plastike i metala. Dosegnut je rekordan broj zaposlenih od 970, a proizvodilo se više od 100 milijuna komada razne uredske i školske opreme. Zbog krize i provođenja Privredne reforme koja je slijedila, nakon 1965. smanjen je broj zaposlenih i došlo je do pada proizvodnje. Poduzeće se u novu tvornicu u Poljačkoj ulici potpuno preselilo 1970., dok je stara prodana Plivi. Montirano je 55 novih strojeva i uređaja, započela je proizvodnja 44 vrste novih proizvoda i pokrenuta je proizvodnja plastične ambalaže, mapa, markera i drugih proizvoda. TOZ je bio organiziran u ekonomske jedinice, a potom i u OOUR-e: Proizvodnja olovaka, Proizvodnja kemijskih pisala, Proizvodnja kemijskih proizvoda, Proizvodnja uredskog pribora i ambalaže, Razvoj i održavanje, te odjeli Komercijala i Radna zajednica zajedničkih službi. Novi proizvodni pogon površine 3700 m² sagrađen je 1976. Te se godine u tvornici proizvodilo 260 različitih artikala, dok je deset godina kasnije TOZ imao 45 grupa proizvoda, asortiman od 570 artikala i oko 1000 poluproizvoda. S približno 800 zaposlenih, poduzeće je tada proizvodilo gotovo 300 milijuna komada različite robe. Započela je proizvodnja puhane ambalaže, ambalaže za kozmetiku, maskare, otvorena je linija za proizvodnju pasta za pisala s ponovnim punjenjem te je pokrenuta suradnja s tvornicom Rade Končar. Tijekom 1970-ih i 1980-ih TOZ je bio jedna od najznačajnijih radnih organizacija u Zagrebu, ali i u jugoslavenskome gospodarstvu u cjelini.







U 1990-ima proveden je proces privatizacije. Godine 1998. tvornica je počela proizvoditi kemijske olovke i nalivpera Penkala. Zahvaljujući uspješnoj suradnji s Krunoslavom Penkalom, sinom → Slavoljuba Penkale (sv. 1), izumitelja prve mehaničke olovke i nalivpera, TOZ je u svoj naziv dodao ime Penkala. Tijekom 2000-ih poslovanje tvornice bilo je otežano, te je 2015., kada je zapošljavala 50 radnika, proglašen stečaj. Od 2018. proizvodnju nastavlja TOZ Penkala International d. o. o.





