Ungaro-Croata (Ugarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo), parobrodarsko društvo obalne plovidbe sa sjedištem u Rijeci. Osnovano je 1891. spajanjem manjih brodarskih društava i karatnih zajednica Parobrodarstva Krajač i drugovi (Senj) i Parobrodarstva Mate Švrljuga i drugovi (Rijeka). Prvi upravitelj bio je M. Švrljuga, a ostali su bili uglavnom poduzetnici s područja Rijeke, Bakra, Kraljevice i Senja.

Društvo je preuzelo linije Austrijskoga Lloyda za Rijeku, a nastavilo je i održavati linije koje su Krajač i Švrljuga održavali do tada. Najviše linija bilo je na području Hrvatskoga primorja, no društvo je održavalo i linije Rijeka–Kotor (parobrodi Pannonia, Gödöllö i Visegrád), Rijeka–Venecija, Rijeka–Ancona, Rijeka–Dalmacija–Albanija–Grčka, kružnu liniju Trst–Dalmacija i liniju po rijeci Bojani do Skadra (parobrod Skodra). Za neke linije primalo je državnu subvenciju.













Tijekom vremena razvilo se u najveće društvo obalne plovidbe u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Godine 1914. imalo je 45 putničkih i putničko-teretnih parobroda sa 16 248 brt. Završetkom I. svj. rata i sklapanjem sporazuma Trumbić-Bertollini, 1920. vraćena su mu 43 broda (15 951 brt). Godine 1922. udruživanjem s brodarskim društvima obalne plovidbe Hrvatskoga primorja, Krka i srednje Dalmacije nastala je Jadranska plovidba, koja je od 1947. djelovala kao Jadranska linijska plovidba. (→ Jadrolinija)







Neovisno o Ungaro-Croati, skupina hrvatskih privrednika iz Rijeke i Hrvatskoga primorja 1899. osnovala je u Rijeci brodarsko društvo slična naziva – Ugarsko-hrvatsko dioničarsko društvo za slobodnu plovidbu (Ungaro-Croata libera). To je društvo početkom I. svj. rata imalo šest parobroda, s ukupno 22 666 brt. Oba su društva bila hrvatska, s posve malim udjelima talijanskog i mađarskog kapitala.