Kopajtić, Sigismund (Copaitich, Kopaitich; Sigismondo, Žiga) (Bakar, 6. IV. 1853 – Rim, 25. IV. 1925), gospodarstvenik, brodar i pomorski kapetan.
Završio je 1873. Nautičku školu u Rijeci. Od 1874. bio je kapetan bakarskih barkova Celestina i Trojednica, suvlasnik barkova Olinka, Sveti Križ i Regolo te se bavio trgovinom i brodarskim poduzetništvom. Godine 1884. s Matom Švrljugom osnovao je jedno od prvih riječkih parobrodarskih društava M. Švrljuga & Co., koje je njegovim zauzimanjem 1891. preraslo u Ugarsko-hrvatsko dioničko pomorsko parobrodarsko društvo za obalnu plovidbu (→ Ungaro-Croata) te bio njegov predsjednik od 1899. Bio je suvlasnik i upravitelj prvih riječkih parobroda slobodne plovidbe 1895., a 1897. i osnivač Ugarsko-hrvatskoga parobrodarskoga društva za slobodnu plovidbu (Ungaro-Croata Libera). Bio je savjetnik za pomorstvo pri ugarskome Ministarstvu prometa, prisjednik Pomorske oblasti u Rijeci, član trgovačkih komora u Rijeci i Zagrebu te predsjednik Banke i štedionice za Primorje i Riječke banke (Banca Fiumana). Nakon I. svj. rata proveo je udruživanje svih društava obalne plovidbe te 1922. postao predsjednikom novoosnovane Jadranske plovidbe (→ Jadrolinija). Za razvoj hrvatskoga parobrodarstva duge plovidbe presudna je bila njegova povezanost s industrijsko-trgovačkim kapitalom, napose u Karlovcu i Zagrebu te onim hrvatski orijentiranim u Rijeci i Hrvatskom primorju. Osobitu je ulogu imala njegova bliskost s pravaškim krugovima te utjecaj u Budimpešti kojim je ograničio prodiranje mađarskoga kapitala u riječka parobrodarska društva. Bio je jedan od najuspješnijih riječkih poduzetnika te je zaslužan za organizaciju i unapređenje bankarstva u Rijeci i Hrvatskom primorju.
R. F. Barbalić: Brodarstvo Rijeke kroz vjekove. Rijeka–Zagreb, 1953., str. 102–109.
R. F. Barbalić: Prodiranje hrvatskog industrijskog kapitala u parobrodarstvo koncem XIX. stoljeća. Jadranski zbornik, 1(1956), str. 149–153.
I. Majnarić: KOPAJTIĆ, SIGISMUND. Hrvatski biografski leksikon, sv. 7, 2009., str. 588–589.