Žanić, Vedran (Split, 11. VIII. 1946 – Zagreb, 12. IV. 2024), brodograđevni inženjer, stručnjak za optimizaciju brodskih konstrukcija.

Na Fakultetu strojarstva i brodogradnje diplomirao je 1971., a doktorirao 1980. disertacijom Projektiranje brodskih konstrukcija generiranjem optimalnih strukturnih varijanti, pomoću elektroničkog računala (mentor → I. Senjanović). Radio je u Brodarskom institutu u Zagrebu (1971−73). Specijalizirao se 1974−75. na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu (University of California, Berkeley). Bio je istraživač i predavač na sveučilištu Massachusetts Institute of Technology (MIT) u Bostonu (1975−76), gdje je sa Scottom Hughesom izradio jedan od prvih primjenjivih programa za optimizaciju brodske konstrukcije SHIPOPT. Godine 1976. zaposlio se u Jadranbrodu u Zagrebu, a od 1977. predavao je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, na kojem je izabran za redovitoga profesora 1997. Predavao je kolegije Konstrukcija broda I−II, Čvrstoća broda, Projektiranje pomorskih konstrukcija i Statistika pomorskih konstrukcija. Bio je predstojnik Zavoda za brodogradnju i pomorsku tehniku (1983−85) te prodekan (1995−96). Umirovljen je 2014. Bio je gostujući predavač na Sveučilištu u Sidneyu (1979).

Bavi se numeričkim metodama u analizi i projektiranju konstrukcija te na integriranim programima za osnivanje broda i projektiranje struktura na osnovi pouzdanosti. Razvio je koncepte integriranih računalnih programa, poput BIFEM-a, za analizu brodskih konstrukcija s pomoću metode konačnih elemenata (1972), te druge računalne programe za projektiranje tankostijenih struktura, proračune pouzdanosti (1980), višekriterijsku optimizaciju (1987) te paralelno procesiranje u projektiranju (1992). Od 1994. član je suradnik HAZU-a. Dobitnik je Nagrade »Nikola Tesla« (1987).