Budicki, Ferdinand (Zagreb, 11. IV. 1871 – Zagreb, 25. VI. 1951), pionir automobilizma, biciklizma i zrakoplovstva.
U Varaždinu je izučio bravarski zanat (1886–90). U Beču je radio i položio majstorski strojarski ispit. Radio je i u Grazu, Budimpešti, poduzeću Siemens u Münchenu i Nürnbergu, te u Berlinu u biciklističkome poduzeću Albatros. U Zagrebu je u Marovskoj ulici 24 (danas Masarykova) 1898., kao nadopunu postojećoj mehaničarskoj radionici, otvorio trgovinu šivaćih strojeva i bicikala K touristu, koje je ponuda kasnije proširena pisaćim strojevima, strojevima za pletenje, klavirima, loncima za brzo kuhanje i dr. Budickijeva se trgovina među ostalim isticala dugotrajnim jamstvima za proizvode te time što su ponudu činili i tečajevi za njihovu uporabu (primjerice tečaj brzoga kuhanja).
Bio je član varaždinskoga kluba biciklista te djelatan u popularizaciji biciklizma, a njegovo osmomjesečno putovanje biciklom Europom i dijelom sjeverne Afrike (1897−98) u kojem je prešao 16 758 km popratio je zagrebački tisak te više europskih novina.
Prvi je 1901. u Zagreb dovezao automobil i motocikl. Rabljeni automobil marke Opel dovezao je iz Beča. Automobil je bio pogonjen jednocilindričnim motorom snage 3,5 KS (2,6 kW), a snaga se na stražnje kotače prenosila lancem. Masa mu je bila 520 kg, najveća brzina iznosila je 20 km/h, a potrošnja goriva 10 l/100 km. Budicki je naučio voziti iz kratke poduke austrijskoga sportaša i industrijalca Otta Beyschlaga te promatrajući vozače električnoga tramvaja. Sudjelovao je u mnogim motociklističkim i automobilističkim utrkama u Zagrebu i inozemstvu. Motorom Laurin & Klement 1902. put od Beča do Zagreba prešao je za rekordnih 13 h i 45 min, tijek puta praćen je na Trgu bana Josipa Jelačića, a uspjeh su prenijele mnogobrojne svjetske novine. Srednjoeuropskim je cestama 1903. motorom Puch prešao 6000 km u 28 dana. S Mirkom Botheom, Rudolfom Kráalom i Francom Mannsbarthom 1905. balonom Turul letio je od Zagreba preko Sljemena do gornjostubičkoga Slanoga Potoka, te od Zagreba do Mraclina kraj Velike Gorice. Također je balonom 1906. letio iz Zagreba u Bašku na Krku.
Obrt je selio više puta, a u doba kada se nalazio na uglu Ilice i Gundulićeve ulice, 1902. proširen je ponudom automobila te je tako Zagreb dobio prvi autosalon. Prvi modeli auta koje je prodavao bili su oni tvornice Adam Opel AG, a imao je i zastupnišva Ford Motor Company, Daimler AG i Puch. Kako Budickomu bečka vozačka dozvola nije priznata, pristupio je prvomu ispitu za dobivanje vozačke dozvole koji je održan 1910. u Zagrebu, a dodijeljena mu je vozačka dozvola serijskoga broja 1. Budicki je podučavao vožnju od 1904., te je tako vožnji podučio i članove povjerenstva koje mu je dodijelilo vozačku dozvolu, a 1910. i službeno je otvorio prvu autoškolu. Imao je i obrt za prijevoz putnika, najprije automobilom od 1904. i autobusom od 1909., a od 1911. i taksi-službom. Obrt za prijevoz zatvorio je 1921.
Jedan je od osnivača Hrvatskoga koturaškog (biciklističkog) kluba Orao (1904) i Hrvatskoga automobilskoga kluba (1906) te je bio član uprave Hrvatskoga športskog saveza (1911–14). Kao uspješan obrtnik, bio je vijećnik Trgovinske zanatske komore te suosnivač gospodarstvenoga sajma Zagrebački zbor (1909) (danas Zagrebački velesajam). Budickom u čast, u je Zagrebu 2013. otvorena stalna izložba starodobnih automobila nazvana njegovim imenom.
F. Bučar: Stari zagrebački športski portreti. Zagreb, 9(1941) 10–11, str. 241–245.
L. Eleršek: Homo volans. Rani hrvatski avijatičari 1554. − 1927. Zadar, 2009., str. 80−90.
V. Valjak: Bešte, ljudi − ide auto. Povijest automobilizma u Hrvatskoj 1898.−1945. Zagreb, 2012., str. 41−76.
Muzej automobila Ferdinand Budicki, bista i fotografije iz albuma obitelji Budicki
Gradski muzej Varaždin, biciklističke medalje F. Budickoga
Emisija TV kalendar (11. IV. 2018), rođen Ferdinand Budicki
T. Žalac: BUDICKI, FERDINAND. Hrvatski biografski leksikon, sv. 2, 1989., str. 427–428.