Carić, Juraj (Svirče, 5. I. 1854 – Jelsa, 5. IV. 1927), pomorski pisac i pedagog, autor prvih djela iz područja nautičkih znanosti u Hrvatskoj.

Pomorsku akademiju završio je u Trstu, a studij matematike, fizike i nautike u Grazu. Nakon položenoga profesorskog ispita u Trstu, radio je u pomorskoj školi u Bakru (1882) te se zauzimao za uvođenje hrvatskoga jezika u pomorske udžbenike. Godine 1890. prešao je na nautičku školu u Dubrovniku, a poslije na pomorsku Nautičku školu u Kotoru, gdje je bio i direktor (1900). Zbog političkih nazora i članaka, austrijske su ga vlasti umirovile 1914., a talijanske uhitile u Jelsi i zatočile 1918. Od 1919., radio je kao referent srednjih stručnih škola za Dalmaciju, a zatim kao inspektor trgovačkih akademija. Ponovno je umirovljen 1922.

Bavio se beletristikom te nautičkim, pedagoškim i pomorsko-političkim problemima, a bio je i zastupnik u Dalmatinskome saboru (1901–08). Carićevo prvo književno djelo je reprezentativan putopis književnosti realizma Slike iz pomorskoga života (1884). Kao pomorski stručnjak i pedagog autor je prvih hrvatskih udžbenika iz područja nautike Elementi matematične geografije (1888) i Nautika (1890). U povodu 400. obljetnice otkrića Amerike, za Maticu hrvatsku napisao je znanstveno-popularno djelo o Kristofu Kolumbu (1892). Njegovi književno-kritički i književni prilozi te članci iz nautike, pomorskoga školstva i pomorske terminologije objavljeni su u mnogobrojnim časopisima i listovima. Naziva ga se osnivačem hrvatske pomorske beletristike i pokretačem hrvatske pomorske terminologije.