električna akumulatorska vozila, neovisna vozila pogonjena elektromotorom koji električnu energiju crpi iz izvora (akumulatora) pohranjenoga u samome vozilu. Najčešće se upotrebljavaju olovni, nikal-kadmijski i danas sve više litijski akumulatori. Mogu se koristiti svim vrstama električnih motora, istosmjernima i izmjeničnima, sinkronima i asinkronima. Prednosti vozila s električnim motorom su: jednostavna konstrukcija i mali troškovi održavanja, minimalni gubitci energije (do 10%), generatorski režim rada (punjenje akumulatora pri kočenju), bolje ubrzanje u odnosu na motore s unutarnjim izgaranjem. Jednostavnošću izvedbe prednjače beskontaktni motori bez četkica, koje uglavnom nije potrebno održavati. U manjim se vozilima najčešće rabe motori smješteni unutar kotača vozila (engl. hub motor). Ta vozila za sada namjenu nalaze u specifičnim slučajevima autonomnoga teretnoga i putničkoga prometa, poput prijevoza manjih tereta unutar tvorničkih pogona, skladišta (akumulatorska elektrokolica, viličar), u rudnicima (akumulatorske lokomotive), u gradskim jezgrama i područjima zaštićena okoliša (elektrobusi, elektrotaksiji). U posljednje se doba intenzivno radi na razvoju i uvođenju električnih osobnih automobila, ali i drugih električnih akumulatorskih vozila namijenjenih osobnoj uporabi, poput električnih motocikala i bicikala te dvokotačnih vozila s koaksijalnim kotačima (npr. Segway) i jednokotačnih vozila (engl. monowheel). Unapređenjem tehnologije proizvodnje akumulatora ta vozila postižu svojstva vozila pokretanih motorima s unutarnjim izgaranjem, ali je njihova cijena i masa još uvijek prevelika. Danas se radi brige o zaštiti okoliša mnogo polaže u razvoj tih vozila, a zahvaljujući državnim poticajima, u mnogim je zemljama broj električnih osobnih automobila u stalnom porastu.

Mala akumulatorska lokomotiva Amerikanca Thomasa Davenporta iz 1835. predstavlja početak primjene električnih akumulatorskih vozila. Električni automobili počeli su se rabiti potkraj XIX. st., a prvi komercijalni proizvedeni su 1897. za potrebe newyorške taksi službe, 1920‑ih istisnuli su ih automobili s benzinskim motorom.

U Hrvatskoj je pogon tvornice Rade Končar u Sesvetskom Kraljevcu kraj Zagreba započeo 1960. proizvodnju električnih kolica s istosmjernim motorom sa serijskom uzbudom, napajanim iz akumulatorske baterije te s upuštanjem i regulacijom brzine putem otpornika. Proizvedeno ih je više od 500, a danas proizvodnju nastavlja poduzeće Končar Termotehnika d. o. o., koje nije član Končar Grupe. Poduzeće Stim d. o. o. iz Sesveta također proizvodi manja električna akumulatorska vozila namijenjena transportu i vuči. Proizvode se i električni bicikli, a tehnološkom suvremenosti i inovativnosti te dizajnom ističu su modeli Greyp G12 (2014) i Greyp G12S (2015) poduzeće Greyp Bikes d. o. o. iz Svete Nedelje (→ Rimac automobili), koji se prodaju širom svijeta.















U posljednje su se doba hrvatski inovatori i poduzetnici uključili u razvoj električnih automobila, pa su tako 2011. predstavljena dva konceptna modela, gradski automobil XD Concept poduzeća → Dok-Ing iz Zagreba, pogonjen dvama ili četirima elektromotorima ukupne snage 45 kW (60 KS) i autonomnosti do 250 km, te sportski Concept One poduzeća Rimac automobili iz Svete Nedelje, s četiri visoko učinkovita elektromotora s permanentnim magnetima ukupne snage 811 kW (1088 KS), autonomnosti do 600 km. Godine 2018. potonji je hrvatski proizvođač predstavio još snažniji automobil Rimac C Two, a 2021. automobil Rimac Nevera namijenjen serijskoj proizvodnji, te se uvrstio među istaknute svjetske proizvođače u ovom segmentu automobilske industrije.





















U Hrvatskoj je potkraj 2014. bilo registrirano 250 električnih akumulatorskih vozila, no problem je predstavljala ograničena infrastruktura. Hrvatska elektroprivreda je iste godine pokrenula projekt ELEN, kojim je započela gradnju prvog hrvatskog lanca postaja za punjenje električnih vozila. Zasniva se na konceptu naprednih elektroenergetskih mreža koji će omogućiti integraciju većega broja distribuiranih izvora električne energije i trošila te punjenje vozila u satima nižega opterećenja elektroenergetskoga sustava i veće proizvodnje energije iz obnovljivih nestalnih izvora (sunčane elektrane i vjetroelektrane).

Tržište električnih vozila u svijetu raste već desetu godinu, i to po stopi većoj od 20%. Pozitivan trend bilježi i Hrvatska, gdje će, smatra se, do 2020. biti 350 javnih punionica i oko 10 000 električnih akumulatorskih vozila uključenih u promet. U svijetu je po broju električnih vozila na prvome mjestu Norveška s više od 5%, dok je na drugome mjestu Nizozemska s manje od 1%. Od 2018. RH dodjeljuje poticaje za kupnju električnih akumulatorskih vozila.