fregata, brz ratni brod srednje veličine, koji uglavnom služi za izviđanje i zaštitu drugih vojnih ili civilnih brodova. Naziv fregata rabi se od XIII. st. za brodove na vesla. U XVII. st. bili su to jedrenjaci s dva do tri jarbola, a u XVIII. st. razvio se klasični tip fregate kao trojarbolnoga jedrenjaka s 30 do 40 topova raspoređenih na jednoj palubi. Od sredine XIX. st. fregate dobivaju oklop (oklopne fregate) i pogon parnim strojem. Suvremena fregata razvila se neposredno prije II. svj. rata i tijekom samoga rata, kada su ti brodovi služili za zaštitu konvoja od podmornica. Istisnina brodova kretala se oko 1500 t, brzina je bila približno 20 čv, a glavno naoružanje bili su topovi srednjega kalibra i protupodmorničke bombe.

Danas se fregatom smatraju brodovi velike bojne vrijednosti, namijenjeni za zaštitu združenih plovnih sastava, opremljeni za protupodmorničku borbu, protuzračnu zaštitu ili potporu djelovanju protiv ciljeva na kopnu. Današnja tipična fregata je brod pune istisnine od približno 3000 t, brzine 30 čv i s 200 članova posade. Opremljen je hidroakustičkim sustavima za podvodno motrenje, protupodmorničkim torpedima i raketnim bacačima dubinskih bombi te protuzračnim topovima i raketama za protuzračnu obranu.

Fregate zauzimaju važno mjesto u povijesti hrvatske brodogradnje. Od XVI. st. fregata se spominje kao jedan od državnih ratnih brodova skromne dubrovačke ratne mornarice, a posadu su činili kapetan, komit (koji je nadgledao veslače), kormilari, bombardijeri (topnici) i veslači. Ujedno postoji i trgovačka fregata, slabije naoružana od ratne (desetak topova), kakvih je sredinom XVII. st. u dubrovačkoj trgovačkoj mornarici bilo tri do četiri, npr. Santo Salvatore del Mondo, izgrađena u Gružu 1664., nosivosti 350 t.

Među prvim brodovima austrijske ratne mornarice bile su fregate Aurora i Stella mattutina, koje su izgrađene 1765−67. u novopokrenutome brodogradilištu u Kraljevici, koju je carica Marija Terezija 1764. proglasila glavnom ratnom lukom Austrije (→ Brodogradilište Kraljevica). Duljina im je bila oko 36 m, a širina oko 10 m; uz tri jarbola imale su po 15 vesala sa svake strane broda, a bile su naoružane s 30 topova i 32 mužara. Brodovi su trebali štititi Primorje, ali su ipak ubrzo prodani, a ambicije oko izgradnje austrijske ratne flote ostavljene su za kasnija vremena.







U XIX. st. austrijska ratna mornarica raspolagala je s više fregata, isprva drvenih na jedra, kakva je bila npr. fregata Novara, prvi austrijski brod koji je oplovio svijet (1857−59), a na putovanje se otisnuo iz pulske luke, gdje je i opremljen. Neke su od tih fregata poslije preuređene na parni pogon. Tako je npr. fregata Schwarzenberg, izgrađena u venecijanskom arsenalu 1853., preuređena u Pomorskom arsenalu u Puli (→ Uljanik) 1862. Od sredine XIX. st. gradile su se i oklopne fregate, kakve su imale odlučujuću ulogu u austrijskoj pobjedi u Viškoj bitki 1866., npr. austrijski zapovjedni brod Erzherzog Ferdinand Max. Jedna od fregata iz te bitke, Graf Radetzky (izgrađena 1854), potonula je tri godine nakon Viške bitke, također kraj Visa, gdje i danas leži njezina olupina; oklopna fregata Kaiser Max izgrađena 1861−63. raspremljena je 1904., od kada je služila kao ploveća vojarna, a 1920. predana je Kraljevstvu SHS te preimenovana u Tivat, poslije Neretva.

Tipu raketnih fregata pripadaju veliki ophodni (patrolni) brodovi kojima je raspolagao JRM. Dva takva broda klase Koni naručena iz tadašnjega SSSR-a, porinuta su 1979. i 1981., a uvedena u službu JRM-a 1980. i 1982. pod imenima VPBR-31 Split i VPBR-32 Kopar. Na osnovi tih brodova razvijena je domaća klasa raketnih fregata Kotor, suvremenih ratnih brodova koji su trebali predvoditi udarne snage za djelovanje udaljeno od obale. Brodovi te klase projektirali su se u zagrebačkom → Brodarskom institutu i riječkom → Brodoprojektu, a izgrađeni su u kraljevičkom brodogradilištu, te predstavljaju vrhunski domet hrvatske brodogradnje, koji bi danas, s obzirom na trenutačne kapacitete, bio teško ostvariv. Prvi od dvaju izgrađenih brodova VPBR-33 Kotor ušao je u sastav JRM-a 1986., a drugi, VPBR-34 Pula, primljen je u flotu 1988. Brodovi su istisnine 1500 t, duljine 92 m, širine 12 m, pogonjeni dvama dizelskim motorima snage 3648 kW i plinskom turbinom od 14 720 kW, te dosežu brzinu od 27 čv; naoružani su četirima lanserima za sovjetske protubrodske rakete P-15 Termit, dvocijevnim topom kalibra 76,2 mm i dvama topovima kalibra 30 mm, protuzračnim raketnim sustavom Osa, dvama lanserima protupodmorničkih dubinskih bombi, a raspolažu s više sustava za otkrivanje i praćenje ciljeva u zraku, na vodenoj površini i ispod nje.

Sve su raketne fregate JRM-a tijekom agresije na RH isplovile u Boku kotorsku, te su one klase Kotor još uvijek u službi crnogorske ratne mornarice.

Tipu školske fregate pripadaju dva broda duga 97 m, izgrađena 1980−81. u splitskom brodogradilištu (→ Brodosplit) za iračku, odn. indonezijsku ratnu mornaricu.





