Alfirević, Ivo (Split, 28. VI. 1939), strojarski inženjer, stručnjak za tehničku mehaniku.

Diplomirao je 1962. na Strojarsko-brodograđevnome fakultetu u Zagrebu (→ Fakultet strojarstva i brodogradnje; FSB), magistrirao 1968. na sveučilištu Illinois Institute of Technology u Chicagu te doktorirao 1972. disertacijom Doprinos eksperimentalnom određivanju faktora koncentracije naprezanja u anizotropnim materijalima (mentor → D. Bazjanac) na FSB-u. Ondje je radio od 1965., od 1983. kao redoviti profesor. Predavao je kolegije Mehanika, Nauka o čvrstoći, Viša nauka o čvrstoći, Mehanika kontinuuma, Teorija plastičnosti i viskoelastičnosti i dr. Suosnivač je Laboratorija za nauku o čvrstoći, bio je predstojnik Zavoda za tehničku mehaniku (1974–79., 1983–88., 1997–2004), prodekan (1988–90) te dekan (1990–92) Fakulteta. Umirovljen je 2009.

Područja su njegova znanstvenoga i stručnoga interesa mehanika čvrstih tijela, mehanička analiza konstrukcija, eksperimentalna analiza naprezanja i čvrstoća ortotropnih materijala. Otkrio je i objasnio učinak razlike Poissonovih faktora modela i fotoelastične obloge, razvio metodu za određivanje faktora koncentracije naprezanja u ortotropnim materijalima te razradio teoriju primjene izotropne obloge na ortotropnim modelima. Formulirao je opći tenzorski pristup teorijama čvrstoće, definirao reducirane faktore koncentracije naprezanja, razvio inženjersku teoriju savijanja i uvijanja štapova od nelinearno elastičnih materijala i u vezi s tim uveo pojmove momenata tromosti i otpora 4. reda. Bavio se projektiranjem tankostijenih konstrukcija te analizom naprezanja i deformacija radnih i pogonskih strojeva.

Autor je više knjiga, od kojih se ističu Viša nauka o čvrstoći (1975), Fotoelasticimetrija (sa S. Jecićem, 1983), Nauka o čvrstoći I–II (1989–99), Uvod u tenzore i mehaniku kontinuuma (2003), Povijest mehanike u okviru prirodne filozofije (2016). Osnivač je Hrvatskoga društva za mehaniku (1969), kojega je bio predsjednik (1980–84., 1992). Glavni je urednik časopisa Transactions of FAMENA od 1999., te jedan od pokretača simpozija Danubia Adria Symposia (danas Danubia Adria Society) 1982. Dobitnik je Nagrade »Nikola Tesla« 1993., Nagrade za životno djelo 2010. te Nagrade HAZU-a 2017. Član je HATZ-a od 1993. Počasno zvanje professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu dodijeljeno mu je 2010.