autobus, automobil koji je konstrukcijom, pogonskim uređajima i udobnošću prilagođen prijevozu većega broja putnika. Ovisno o namjeni, autobusi se razlikuju po obliku te mogu imati dvije ili više osovina. Autobusi malih izmjera, predviđeni za prijevoz manjega broja putnika (8–30) nazivaju se minibusevima. Posebne su izvedbe zglobni autobusi, kojima je prostor za prijevoz putnika u dva dijela razdijeljen ceradom, te autobusi na kat, gdje su putnici smješteni na dvije odvojene etaže. U turističke se svrhe koriste i autobusi bez krova, katni ili obični, modeli s panoramskim staklenim krovom. Autobusi s povećanim teretnim prostorom karakteristični su za vrlo slabo naseljena područja. Uz modele namijenjene usluzi javnoga prijevoza, postoje i turistički autobusi, potom školski, namijenjeni prijevozu učenika ili studenata, individualizirani modeli namijenjeni prijevozu određenih skupina ljudi (sportski klubovi, glazbene skupine i dr.), autobusi uređeni kao zapovjedna vozila u policijske, vatrogasne ili neke druge svrhe i dr.

Prema mjestu primjene, tj. prosječnoj duljini putovanja, autobusi se dijele na gradske, prigradske, međugradske i autobuse specijalne namjene. Gradski autobusi namijenjeni su prijevozu putnika na kraćim, gradskim relacijama te ih karakterizira razmjerno mali broj sjedećih mjesta, dok većina putnika u njima stoji. Prigradski autobusi voze na nešto duljim relacijama, uz očekivano trajanje vožnje do jednoga sata, te je većina mjesta sjedeća, iako je predviđen prostor i za putnike koji stoje. Međugradski autobusi namijenjeni su duljim relacijama, te su u njima sva mjesta sjedeća, a u novije doba sve se češće opremaju standardiziranim klimatizacijskim uređajem i sanitarnim čvorom. Autobusi specijalne namjene koriste se na specifičnim lokacijama (zračne luke, tvornice, stare gradske jezgre, nacionalni parkovi i dr.) i prilagođeni su posebnoj svrsi.

Naziv autobus potječe od kombinacije riječi automobil i omnibus (lat. svima), kojom su građani u Nantesu 1820-ih počeli označavati velike konjske kočije za gradski prijevoz (→ omnibus). Nakon konjskih, u XIX. st. razvijeni su i parni omnibusi te električni trolejbusi. Prvi pokušaj uvođenja autobusa zabilježen je u Njemačkoj 1895., a redovite linije za to posebno prilagođenim vozilima koja se smatraju prvim pravim autobusima (→ autobusni prijevoz) uspostavljene su u Velikoj Britaniji 1898. Rani modeli imali su benzinske motore, potom su u većoj mjeri zamijenjeni dizelskima, dok se danas sve više rabe alternativna goriva poput prirodnoga plina ili biodizela, a proizvode se i hibridni te električni autobusi i autobusi na gorivne ćelije.

Proizvodnja autobusa u Hrvatskoj

Potkraj 1930-ih u zagrebačkoj radionici Juriša počela je izradba autobusa na kamionskom podvozju s drvenim kosturom i limenom oplatom. Autokaroserija Zagreb počela je maloserijski proizvoditi autobuse 1948. U doba poslijeratne neimaštine autobusi su građeni na podvozjima raznih proizvođača (Büssing, OM, TAM i dr.). Uspjeh i veće serije poduzeće je ostvarilo 1950-ih, prelaskom na čelične konstrukcije te suradnjom s tvornicom kamiona Fabrika automobila Priboj (FAP) i tvornicom motora i mjenjača Fabrika motora Sarajevo (FAMOS), a najpoznatiji je futuristički model Dubrava 5, poznat pod nadimkom raketa iz 1958. Nakon što je 1970. poduzeće FAP-FAMOS sklopilo dogovor o licencnoj proizvodnji Mercedes-Benzovih autobusa, u Zagrebu su se radili modeli na njihovoj osnovi, sve do 1979. kada je nastao prvi model vlastite konstrukcije Dubrava 14. Komercijalizacijom tog autobusa nastupilo je vrijeme ekspanzije te se proizvodilo i po 900 autobusa godišnje te ih se izvozilo u razne zemlje. Autokaroserija Zagreb promijenila je 1979. naziv u → Tvornica autobusa Zagreb (TAZ). Nakon 1990. proizvodnja je bivala sve manja te je poduzeće propalo.







U Splitu je od 1946. do sredine 1960-ih djelovala Autokaroserija Split. Izrađivala je više modela autobusa, od kojih je najpoznatiji Komet, također na FAP-ovu podvozju.

Zbog projektiranja i proizvodnje autobusa 1990. u Zagrebu je osnovano poduzeće Eurobus. Poduzeće je proizvodilo moderan turistički model AV 120 na Volvovu podvozju te razvilo katni model AV 120 D. Vrhunac proizvodnje, mahom za domaće tržište, bilo je 26 autobusa 1996., no zbog lošega poslovanja poduzeće je prekinulo redovitu proizvodnju 1999. Posljednji preostali domaći proizvođač autobusa je AZ Crobus iz Sesveta, osnovan 2006., koji je prvi model Zora predstavio 2010.

Tijekom 1950-ih autobus je postao neizostavan dio popularne kulture u Hrvatskoj, pa je tako jedna od najuspješnijih glazbenih tema toga desetljeća Autobus Kalipso (1959), autora Betty Jurković i Marka Novosela. Radnja jednog od najpopularnijih filmova toga razdoblja H-8 (1958) Nikole Tanhofera, većim se dijelom odvija na međugradskoj autobusnoj liniji.