Andretti, Mario Gabriele (Motovun, 28. II. 1940), talijansko-američki vozač automobilističkih utrka i prvak svijeta u Formuli 1.
Podrijetlom iz talijanske obitelji, zbog poslijeratnih zbivanja 1948. s obitelji se preselio u Toskanu, potom 1955. u Nazareth u Pennsylvaniji (SAD). Ondje je od 1958. sudjelovao u automobilističkim utrkama, isprva na neasfaltiranim ovalnim stazama (engl. dirt track), potom u kategorijama malih trkaćih automobila (engl. midget) te od 1964. sprinterskih automobila i najviše klase američkih trkaćih automobila IndyCar. U utrci Indy 500 osvojio je nagradu novaka 1965. te prvi put pobijedio 1969. Od 1965. natjecao se u utrkama serijskih automobila (engl. stock car). Osvojio je titule prvaka američke USAC/CART serije 1965., 1966., 1969. i 1984. U utrkama NASCAR serije bio je član tima Holman Moody, a 1967. osvojio je glasovitu utrku Daytona 500. Od 1968. vozio je utrke Formule 1, bio je pilot momčadi Lotusa, Marcha, Ferrarija, Parnellija, Alfa Romea te Williamsa, a 1978. u bolidu Lotus 79 za momčad Lotus-Ford postao je prvakom svijeta. U Formuli 1 osvojio je 12 utrka, više nego ijedan drugi američki vozač, a posljednji je put nastupio 1982. u Las Vegasu. Nakon toga nastavio je s utrkama 500 milja Indianapolisa te je 1984. u ekipi Newman-Haas osvojio prvo mjesto. Iz natjecanja se povukao 1994., uz povremena sudjelovanja na utrkama 24 sata Le Mansa do 2002. U automobilističku kuću slavnih (Automotive Hall of Fame) u Detroitu uvršten je 2005.
