Antica Lastovac, obitelj ljevača topova i zvona podrijetlom s Lastova, iz XVI. i XVII. st.

Frano (Franciscus Lagustinus) (prije 1555 – prije 1622), samostalni majstor zvonar, kao ljevač topova u službi Dubrovačke Republike 1578–85. Tijekom toga razdoblja izgradio je i potpisao zvona sa skromnim stilskim ukrasom za kapelu → Miha Pracata na Lopudu (1579), za franjevački samostan u Slanome (1580) i za crkvu sv. Elizabete na Pilama u Dubrovniku. Godine 1589. preselio se u Veneciju, gdje se priključio radionici braće De Tonis, iz koje je poteklo više kasnorenesansnih zvona na istočnojadranskoj obali. Trajno se nastanio u Gandinu kraj Bergama, gdje je surađivao u izradbi golema zvona za katedralu te načinio svoje remek-djelo, brončanu ogradu pred glavnim oltarom katedrale. Trojica njegovih sinova Frano ml., Antun i Gaudencije, nastavili su očev zanat.

Frano ml. (Franciscus Lagustinus) (prva polovica XVII. st.), rođen je u sjevernoj Italiji, a zanat je izučio u očevoj radionici. Od 1618. radio je u kraljevskoj ljevaonici u Krakovu. Po sačuvanom crtežu topa, koji je 1624. salio za Ferdinanda Myszskowskoga Gonzagu, prosuđuje se stilska dorađenost njegova oružja. Bio je vješt majstor te ga je znameniti Venecijanac Andrea dell’Aqua, teoretičar i praktičar zvonarstva u službi kraljevske kuće, posebno pohvalio 1631. ističući njegove zasluge u razvoju oružarstva u Poljskoj. Potpisivao se pridjevkom Lastovac ističući time svoj rod i podrijetlo.

Antun (prva polovica XVII. st.), se spominje samo u zapisu iz 1624., kada je kao ugledni majstor za izradbu vatrenog oružja primio građanska prava u Krakovu. Vjerojatno ga je iz očeve radionice tamo doveo brat Frano.

Gaudencije (1600 − ?), najmlađi brat, nalazio se u Dubrovniku oko 1622., od kada potječe zvono dominikanske crkve s njegovim potpisom. Potom je i on otišao u Poljsku da bi zajedno s braćom radio kao ljevač i oružar.