Babić, Božo (Volarice kraj Senja, 27. XII. 1840 – Sveti Juraj kraj Senja, 8. XI. 1912), pomorski pisac i leksikograf.
U Trstu je završio pomorsku školu. Kao kadet služio je u austrougarskoj ratnoj mornarici (1858–62), no zbog zdravstvenih razloga umirovljen je. Ubrzo se ponovno aktivirao, te je sudjelovao u Viškoj bitki 1866., a nakon nje postao je zastavnik linijskoga broda austrougarske mornarice (1866–74). Poslije je bio ravnatelj bakarske Nautičke učione (1874–82), u kojoj je predavao matematiku i nautiku. Surađivao je u bakarskom časopisu Galebu, za koji je pisao članke iz pomorstva. Već kao zastavnik austrougarske mornarice, a poslije i kao učitelj nautičke škole uočio je poteškoće s kojima se susretalo hrvatsko stanovništvo pri korištenju talijanske pomorske terminologije. Cilj mu je bio uvesti hrvatski jezik u stručnu nastavu i pri korištenju pomorske terminologije učiniti ga ravnopravnim talijanskome u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Objavio je mnogobrojna djela pomorske i leksikografske tematike. U Trstu 1870. objavio je prvi hrvatski tiskani pomorski rječnik Morski riečnik hrvacko-srbski usporedjen sa italijanskijem jezikom od jednoga pomorca. U Kraljevici je 1875. objavio pomorski putopis Mladi mornar ili Put brodom iz Senja u Trst. Crta iz života pomorca Hrvata. Vrhunac Babićeva leksikografskog i stručnoga rada trojezični je talijansko-hrvatsko-njemački rječnik Pomorski rječnik ili nazivlje za brodarenje u moru, koji je 1901. objavio u Senju.
D. Stolac: Hrvatsko pomorsko nazivlje. Božo Babić, njegovi prethodnici i nastavljači. Rijeka, 1998.
E. Palanović: BABIĆ, BOŽO. Hrvatski biografski leksikon, sv. 1, 1983., str. 286–287.