Balzareno, Drago (Dragutin, Carl, Karl) (Zagreb, 1896 − ?, Bolivija, 12. IV. 1939), pilot i jedriličar, prvi ovlašteni civilni pilot u Kraljevini SHS.

Po struci elektrotehničar, početkom I. svj. rata regrutiran je u austrougarske zračne snage kao dočasnik te je 1916−18. letio kao lovački pilot. Nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije, u zrakoplovstvu Kraljevine SHS kraće je vrijeme služio u Zagrebu i Koprivnici. No, ondje nije bio prihvaćen pa je napustio službu te 1920. u Novom Sadu položio ispit za civilnoga pilota i postao prvi ovlašteni civilni pilot u tadašnjoj državi. U Hrvatskoj je među prvima gradio → jedrilice i bavio se jedrenjem. Radio je na osnivanju putničke zračne linije Ljubljana–Zagreb–Beograd–Sarajevo–Split te vlastita poduzeća za zračni promet, no ondašnje vlasti to nisu dopustile. Kraće je vrijeme radio u tvornici Kinetik u Zagrebu, a letenju se vratio pridruživši se prvoj zrakoplovnoj jedriličarskoj školi u Brdovcu kraj Zagreba. Škola je 1931. prestala s radom te se Balzareno odselio u Čile.

Nastanio se u Antofagasti, gdje je otvorio jedriličarsku školu i sudjelovao na zrakoplovnim skupovima, a izgradnjom prve zrakoplovne jedrilice u toj zemlji posebno je primijećen. Godine 1932. pristupio je bolivijskoj vojnoj službi te je bio pilot u ratu protiv Paragvaja u Chacu (1932−35). Letio je kao dočasnik na zrakoplovima tipa Breguet 19 i Junkers F.13, koji su zahtijevali veliko iskustvo i vještinu pri pilotiranju. Nije sudjelovao u izravnim zračnim okršajima, već u povremenim bombardiranjima ratom zahvaćenih područja. Odigrao je presudnu ulogu u opskrbljivanju jedinica, izviđanju, prijevozu ranjenika i dužnosnika te prijenosu logističkih informacija. Nakon rata, 1935–38. vratio se u Zagreb, a potom se odselio u Cochabambu u Boliviji. Ondje se zaposlio u zrakoplovnom poduzeću Lloyd Aéreo Boliviano (LAB), za koje je preletio više od 320 000 km. Poginuo je u zrakoplovnoj nesreći kada su otkazala sva tri motora zrakoplova.