Barač, Milutin (Paukovec kraj Donje Zeline, 14. II. 1849 – Donja Zelina, 22. VII. 1938), kemijski inženjer, prvi direktor riječke rafinerije nafte.
Studirao je kemiju na Kemijsko-tehničkoj školi pri Visokoj tehničkoj školi u Grazu (TH Graz), a diplomirao 1872. na kemijskom odjelu Visoke tehničke škole u Beču (TH Wien). Prije no što je diplomirao počeo je raditi u rafineriji nafte Gustava Wagenmanna u Beču, gdje je kao inventivan stručnjak osmislio i patentirao postupak dobivanja cerezina pročišćivanjem mineralnoga voska. Postavši tehničkim direktorom novoosnovanoga budimpeštanskoga dioničkoga društva Rafinerija mineralnog ulja (→ Rafinerija nafte Rijeka), početkom 1883. preselio se u Rijeku, gdje je vodio izgradnju jedne od prvih industrijskih rafinerija nafte u Europi, puštene u pogon 14. IX. 1883. Riječku rafineriju vodio je uspješno 37 godina (do 1920), a od 1890-ih bio je tehnički direktor i drugih rafinerija koje su priključene društvu, onih u Braşovu (Rumunjska) i Bogumínu (Češka). Kao jedan od prvih hrvatskih kemijskih tehnologa i ključna osoba prve rafinerije u Hrvatskoj, zaslužan je za utemeljenje i razvoj domaće petrokemijske industrije.
Amaterski se bavio zoologijom, napose ornitologijom i ihtiologijom; bavio se i pčelarstvom, te je konstruirao posebnu košnicu (baračevka). Bio je aktivan u društvenom životu, te pomagao kulturne ustanove i udruge. Danas jedna riječka ulica nosi njegovo ime.
H. Tartalja: Život i rad Milutina Barača. Rasprave i građa za povijest nauka, (1965), 2, str. 65–86.
J. Žgaljić: I ne samo crno zlato. Kronika razdoblja Milutina Barača. Zagreb, 1978.
V. Đekić: Milutin Barač. Sušačka revija, 16(2008) 61, str. 25–33.
I. Senčar-Čupović: BARAČ, MILUTIN. Hrvatski biografski leksikon, sv. 1, 1983., str. 437–438.