Barbir, Frano (Split, 21. XI. 1954), strojarski inženjer, stručnjak za vodikove energetske tehnologije i gorivne članke.

Diplomirao je 1978. na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, gdje je magistrirao 1985. na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije, dok je doktorirao 1992. u Miamiju (University of Miami). Radio je u splitskim poduzećima Termofrizu (1978−85) i Institutu Brodosplit (1985−88). U poduzeću Energy Partners u Floridi 1992−2001. bio je glavni istraživač te potpredsjednik za tehnologiju. Sudjelovao je u izradbi prvog automobila na svijetu s pogonom na vodik s membranskim gorivnim člancima. U poduzeću Proton Energy Systems u Connecticutu radio je 2001−03., a na sveučilištu u Connecticutu (University of Connecticut; UConn) 2003−05., gdje je uveo kolegij Inženjerstvo gorivnih članaka. Bio je pomoćnik direktora Međunarodnoga centra za vodikove energetske tehnologije Organizacije Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj u Istanbulu (2005−08).

Na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu radi od 2006. kao redoviti profesor. Predaje kolegije Termodinamika, Obnovljivi izvori energije i održivi razvoj te Prijenos topline i tvari. Osnivač je i voditelj Laboratorija za nove termoenergetske tehnologije od 2008. te je voditelj Katedre za termodinamiku, termotehniku i toplinske strojeve od 2011. Vodio je istraživačke i razvojne projekte vezane uz gorivne članke za Ministarstvo energetike i vojsku SAD-a, Ford Motor Company i 3M Company u SAD-u, a u Hrvatskoj projekte Ministarstva znanosti i obrazovanja RH i Hrvatske zaklade za znanost, te je surađivao na europskim međunarodnim projektima.

Bavi se prijenosom tvari i topline u membranskim gorivnim člancima, utjecajem radnih uvjeta na performanse i trajnost te dizajnom gorivnih članaka, sklopova i sustava, njihovim primjenama, te ulogom vodika u energetskim sustavima budućnosti. Autor je knjige PEM Fuel Cells: Theory and Practice (2005). Suautor je sedam američkih patenata konstrukcije i rada gorivnih članaka. Dobitnik je Državne nagrade za znanost 2012. Od 2016. član je HATZ-a.