Benko Bojnički (von Boinik), hrvatska graničarska obitelj podrijetlom iz Đurđevca.

Major Gašpar Benko i Josip Benko stekli su 1790. ugarsko-hrvatsko plemstvo. Josipov sin Ivan, kapetan đurđevačke pješačke pukovnije, stekao je 1818. austrijsko viteštvo s pravom nošenja pridjevka Bojnički (von Boinik), a unuk, podmaršal Ivan (1775–1855), stekao je 1848. naslov austrijskoga baruna te je 1848−49. ratovao protiv Mađara. Ivanov sin Antun (1811–1875) bio je zapovjednik petrovaradinske pukovnije, višegodišnji zapovjednik u tvrđavi Olomouc (Češka), gdje je stekao čin podmaršala, a 1861. bio je razmatran i za bana.

Antunova tri sina, Jeronim, Isidor i → Ivo Benko Bojnički, ostavila su trag u području pomorstva, vojne tehnike i politike te astronomije.

Jeronim (1843–1904) je bio kapetan bojnoga broda i pisac. Autor je više djela iz prošlosti austrijske ratne mornarice: Povijest carske i kraljevske Ratne mornarice tijekom 1848. i 1849. godine (Geschichte der k. k. Kriegs-Marine während der Jahre 1848. und 1849., 1884), Putovanje broda S. M. S. Zrinyi preko Malte, Tangira i Tenerifa u zapadnu Indiju tijekom 1885. i 1886 (Reise S. M. Schiffes »Zrinyi« über Malta, Tanger und Teneriffa nach Westindien in den Jahren 1885. und 1886., 1887), Putovanje broda S. M. S. Frundsberg u Crvenom moru i obalama Bliskog istoka i otoka Cejlona 1885−1886 (Die Reise S. M. Schiffes »Frundsberg« im Rothen Meere und an den Küsten von Vorderindien und Ceylon in den Jahren 1885–1886., 1888), Putovanje broda S. M. S. Albatros pod zapovjedništvom Arthura Müldnera, kapetana fregate carske i kraljevske mornarice, u Južnu Ameriku, Kapland i Zapadnu Afriku 1885−1886 (Reise S. M. Schiffes »Albatros« unter Commando des k. k. Fregatten-Kapitäns Arthur Müldner nach Süd-Amerika, dem Caplande und West-Afrika 1885–1886., 1889) te Datum na Filipinima (Das Datum auf den Philippinen, 1890).

Isidor (1846–1925) je bio časnik austrijske ratne mornarice, a za iskazane zasluge u Viškoj bitki (1866) odlikovan je zlatnom medaljom za hrabrost. Istupivši iz mornarice, imenovan je na razne civilne dužnosti u BiH: kotarskoga predstojnika u Nevesinju (1880), okružnoga predstojnika u Mostaru, a od 1895. bio je predstojnik odjela za unutarnje poslove Zemaljske vlade u Sarajevu i pomoćnik zemaljskoga poglavara BiH u poslovima civilne vlasti (1904). Bio je jedan od vodećih podupiratelja režima Benjamina Kállaya, ministra financija Austro-Ugarske Monarhije.