čamac, otvoreno ili zatvoreno plovilo ograničene duljine, koje plovi rijekama, kanalima i jezerima, za razliku od → brodice, manjega morskoga plovila. Kadšto se čamcem nazivaju i morska plovila, npr. čamac za spašavanje, → raketni čamac, → torpedni čamac i dr. Prema hrvatskom zakonodavstvu, čamac je plovilo namijenjeno za plovidbu unutarnjim plovnim putovima kojemu je duljina 2,5 do 20 m uz ukupnu snagu poriva veću od 5 kW, odn. plovilo kojemu je umnožak duljine, širine i gaza manji od 100 m³, odn. plovilo koje, uz posadu, prevozi manje od 12 putnika. Čamcem se ne smatraju plovila koja pripadaju drugomu plovilu u svrhu prikupljanja, spašavanja ili obavljanja radova, kanui, kajaci, gondole i pedaline, te plovila namijenjena isključivo za natjecanje. (→ plovila unutarnje plovidbe)

Namjena čamca može biti negospodarska (osobne potrebe, sport, razonoda i dr.), gospodarska (komercijalni prijevoz putnika ili tereta, ribolov, eksploatacija šljunka i pijeska, iznajmljivanje i sl.) ili javna (obavljanje djelatnosti od državnoga interesa, izuzevši vojne čamce, npr. čamci lučkih kapetanija, policije, carine, lučke uprave, Agencije za vodne putove, vatrogasaca, Hrvatske gorske službe spašavanja, Državnoga hidrometeorološkoga saveza, Hrvatskih voda i dr.).

Čamci se uglavnom pokreću veslima ili porivnim strojem koji može biti smješten izvan čamca (izvanbrodski motor) ili u čamcu (ugrađeni motor). Za gradnju čamaca se nekada rabilo isključivo drvo ili drugi materijali prirodnoga podrijetla, dok se danas uglavnom rabe stakloplastika, aluminij ili čelik.

Povijesni razvoj u svijetu

Prvo prapovijesno plovilo kojim se čovjek otisnuo na vodu bilo je deblo, koje je zatim počeo oblikovati kako bi bilo stabilnije i pružalo manji otpor te su tako razvijeni prvi čamci (ladve ili monoksili). Najstariji je nalaz takva čamca iz Nizozemske, a datiran je u 8000−7500. pr. Kr. Osim drva, za gradnju čamca rabilo se pruće, slama, trska i koža. Isprva se čovjek otiskivao grabeći vodu rukama, potom i drvenim lopaticama kao pretečom vesala, ili se od dna odgurivao motkama. U Egiptu je jedro poznato od kraja IV. tisućljeća pr. Kr. Pravo, učvršćeno veslo pojavljuje se polovicom III. tisućljeća pr. Kr., a kormilno veslo u II. tisućljeću pr. Kr. Pravo kormilo primjenjuje se tek od XIII. st.







Povijesni razvoj u Hrvatskoj

U Hrvatskoj je poznato nekoliko desetaka nalaza monoksilnih čamaca. Najstariji savski monoksil nađen je u Donjoj Dolini (BiH) i datira se u 800. pr. Kr., dok su među nalazima što se nalaze u hrvatskim muzejima najstariji sisački, datirani u rimsko doba (I. st.), a ostali u srednji i novi vijek. Takav je npr. nalaz ribarskoga monoksilnog čamca duljine 310 cm i širine 63 cm iz Kupe, kraj sela Rečice blizu Karlovca iz XVI. st., koji se restauriran čuva u karlovačkom muzeju, te onaj duljine 12 m i širine 1,7 m iz šljunčare kraj podravske Gabajeve Grede iz XVIII. st., koji se čuva u koprivničkom muzeju.

Tijekom XVIII. i XIX. st. cvala je gradnja drvenih brodova na Dunavu, Savi i Kupi. U to je doba sisačko brodogradilište bilo najveće na Savi. Osim u Sisku, postojala su na Savi mnoga manja brodogradilišta u kojima su se, osim lađa, vodenica, kompi (skela), dereglija, stambenih i žitnih lađa, gradili i čamci. Jedno od njih bilo je brodogradilište u Davoru na Savi, koje je ugašeno u drugoj polovici XX. st. U tom su se brodogradilištu gradili čamci kakve je imala gotovo svaka seoska kuća.

Hrvatske tradicijske lađe i čamci

Čun je najmanje riječno plovilo, čamac plitka i ravna dna, oštrih ili odrezanih krajeva. Najčešće se pod tim nazivom podrazumijeva čiklja, no kadšto se tako naziva i ladva.

Ladva (lađica) je monoksilni čamac (monoksil), izduben iz jednoga komada debla. Kako bi se izdublo deblo, isprva se rabila vatra, koja bi se naložila na deblu i napravila udubinu, koja bi se doradila tesanjem. U Hrvatskoj je ladva bila namijenjena plovidbi rijekama (gornja Drava i Sava) te uz jadransku obalu. Jedna je ladva izdubena iz hrastova debla duga 20 m, a široka oko 1 m pronađena početkom XIX. st. u Savi kraj Račinovaca.

Korab (korablja, korab-lađa) je ladva koja se rabila za prijevoz robe Kupom od Karlovca do Save kraj Siska, a najviše se izrađivala u Karlovcu. Koritasto je oblikovana, isprva iz hrastova debla, od srednjega vijeka radila se i od tesanih hrastovih dasaka spojenih drvenim klinovima, a u novome vijeku i čavlima i vijcima. Veće korablje imale su u stražnjem dijelu ugrađeno kormilo i kolibu za boravak posade. Prevozile su ljude, životinje i raznu robu sve do prve polovice XX. st.

Čiklja (šiklja) je tradicijski otvoreni čamac za prijevoz i ribolov na Savi, Dravi, Kupi i Dunavu. Duljine je 5 do 8 m, širine 1,5 do 2 m, visine 0,4 do 0,6 m, najvećega gaza oko 0,3 m, a namijenjena je prijevozu četiri, šest ili osam osoba. Trup joj je sastavljen od dna, dviju zrcalno simetričnih bočnih ploha, te ploha krmenoga i pramčanoga zrcala nagnutih prema van. Duž čamca se najčešće nalaze: krmena palubica ispod koje je uzgonski prostor i sprema, krmeni kokpit, nepomična klupa ispod koje je uzgonski prostor, pramčani kokpit, drvena klupa koja se može pomicati u središnjem dijelu pramčanoga kokpita, pramčana palubica ispod koje je uzgonski prostor. Uokolo čiklje, nastavljajući se na oplatu zrcala i boka, može se izvesti jak kutijasti nosač (razma). Poriv joj je tradicionalno bio veslima, a danas je izvanbrodskim motorom postavljenim na krmenome zrcalu, snage 5 do 10 kW, iznimno do 25 kW, koji razvija brzinu 15 do 25 km/h. Čiklja je stabilna, lako se pokreće, ne zahtijeva mnogo materijala za gradnju i jednostavna je za izradbu. Za to se rabe jelove, borove ili hrastove daske a danas češće čelični ili aluminijski limovi, odn. stakloplastika. Najviše se njome koriste ribari. Pogodna je za nasukavanje i udaranje u obalu.











Tikvara je čamac izgrađen od debelih dasaka s puno rupa na oplati ispod razine vode. U njemu se čuvala živa ulovljena riba do iznošenja na tržnice. Ribari su za sobom vukli manje tikvare, duljine 2 do 3 m, u koje su odlagali ribu ulovljenu tijekom jednoga izlaska na vodu. Poslije bi je prebacivali u velike tikvare koje su bile privezane uz obalu.

Trupa je drveni čamac koji je tradicijski u uporabi na rijeci Neretvi za prijevoz manjega tereta, lov i ribolov. Pokreće se i upravlja jednim veslom, uz obalu i otiskivanjem motkom, a rijetko ima i jedro. Nosivosti je oko 300 kg, duljine 4 m, bokova pri dnu širokih 0,5 do 0,6 m, a pri vrhu oko 0,9 m; visine je oko 0,3 m. Izrađuje se od jelovih ili borovih dasaka. Dno je plosnato, na krajevima blago svinuto prema statvama, izrađeno od jedne ili dviju dasaka debljine 20 do 25 mm. Bokovi su obično od jedne daske debljine 12 mm, ojačani s 5 rebara.

Lađa je tradicionalan otvoreni drveni čamac na Neretvi s četirima ili više vesala. Duga je oko 8 m, široka 2 do 3 m, nosivosti do 3,5 t. Uzdignuta je pramca i krme, a služi za prijevoz ljudi i tereta. Pogonjena je veslima, izvanbrodskim motorom, a katkad i jedrom. Danas je neretvanska lađa oživljena i u amaterskoj sportskoj manifestaciji Maraton lađa. Lađom se tradicionalno naziva i svaki riječni brod.







Riječni čamci u Hrvatskoj danas

Dio čamaca koji se danas rabe na hrvatskim rijekama su morske brodice proizvedene u domaćim pogonima (→ mala brodogradnja), dok su riječni čamci tradicionalnoga oblika od davnina proizvod lokalnoga obrta. Od 1980. stakloplastične riječne čamce proizvodilo je poduzeće Privreda iz Petrinje, a proizvodnja takvih manjih plovila do danas se nastavila u više obrtničkih radionica, npr. Kosanović (JK-Nautika) iz Jagodnoga kraj Velike Gorice, Reful Marine iz Gvozda i Bilje-Marine zadruga iz Bilja, dok aluminijske čamce proizvode npr. D. M. Metali iz Osijeka i Brumar iz Donjega Miholjca.







Čamci državnih institucija za potrebe inspekcije i kontrole plovnih putova, nadzora granice i obilježavanja plovnih putova uglavnom su gliseri od stakloplastike s izvanbrodskim motorima nalik onima morskima, ili čelični čamci s ugrađenim dizelskim motorima. U Brodogradilištu Punat na Krku za Hrvatske vode izgrađena su dva ophodna aluminijska čamca s vodomlaznom propulzijom, namijenjena snimanju profila riječnoga dna Save, Drave i Dunava. Lučke kapetanije Sisak, Slavonski Brod, Osijek i Vukovar, osim gliserima, opremljene su čeličnim čamcima za nadzor riječnih putova izgrađenima u sisačkom remontnom brodogradilištu Brodocentar. U istom je brodogradilištu izgrađen čamac za Agenciju za obilježavanje plovnih putova iz Vukovara.