Čateks d. d., poduzeće za proizvodnju tkanine, umjetne kože, kućanskoga rublja i proizvoda za sport i rekreaciju, sa sjedištem u Čakovcu. Jedno je od najstarijih tekstilnih poduzeća u Hrvatskoj.
Sljednik je tekstilne manufakture koju je 1874. osnovao Samuel Neumann, pripadnik židovske trgovačke obitelji koja je pristigla u Čakovec sredinom XIX. st. Temeljeći svoj rad na tradicionalnoj tkalačkoj djelatnosti domaće izradbe platna, u svojim je začetcima manufaktura pružala usluge bojenja domaćega platna, a isprva se nalazila u drvenim barakama između najužega središta grada i potoka Trnave. Član iste obitelji Moritz Neumann vodio je u to doba u Čakovcu trgovinu tekstilom opskrbljujući bogatije građane uvoznom robom.
Manufaktura je službeno registrirana tek 1878. pod nazivom S. Neumann nasljednici. Dvadesetak godina nakon utemeljenja imala je već nekoliko strojeva te dvadesetak zaposlenih. Neumann je ubrzo počeo i s doradbom industrijskoga tekstila, što ga je među ostalim plasirao i putem trgovine M. Neumanna. U proces proizvodnje uz standardne posude za kuhanje i ručno bojenje platna 1894. uveo je i strojeve koje je kupio u Mađarskoj i Austriji, a koji su, iako već dotrajali, ipak omogućili znatno povećanje proizvodnje. Neumann je upravu poduzeća 1908. predao sinu Vilimu Neumannu i zetu Dionisu Zooru, koji su do 1912. izgradili više zgrada za industrijski pogon, nabavili još strojeva, te ostvarili znatan poslovni i tehnološki napredak. Poduzeće je nastavilo poslovati i tijekom I. svj. rata, a između dvaju svjetskih ratova tekstilna industrija prerasla je u vodeću međimursku gospodarsku granu. Vlasnici poduzeća počeli su 1934. graditi mehaničku tkaonicu na novoj lokaciji, u blizini željezničkoga kolodvora. Godine 1938. poduzeće je zapošljavalo oko 150 radnika, čime se uvrstilo među najveća jugoslavenska tekstilna poduzeća. Nakon okupacije Međimurja tijekom II. svj. rata, proizvodnja bojadisaonice i tkaonice znatno je smanjena, ali se odvijala i dalje. Poduzećem su rukovodili dotadašnji vlasnici do 1944., kada su odvedeni u logore. Upravu je potom preuzeo Mađar Desze, a od 1945. bilo je u državnom vlasništvu. Godine 1946. zapošljavalo je oko 100 radnika.
Početkom 1948. poduzeće S. Neumann nasljednici spojilo se s Tkaonicom mariborske tekstilne tvornice Varaždin (osnovana 1925) i čakovečkom Prvom međimurskom tkaonicom Josipa Brumera (osnovana 1933), čime je utemeljena Međimurska tkaonica Čakovec, koja je iste godine promijenila naziv u Čateks – čakovečka tekstilna industrija. Poslovanje poduzeća odnosilo se na tkanje, oplemenjivanje proizvoda iz pamuka, svile i srodnih sirovina te prodaju konfekcije. Tako objedinjena organizacija 1948. imala je 382 zaposlena koji su proizveli 1,3 milijuna metara raznih tkanina. Godine 1952. Čateks je u Strossmayerovoj ulici u Čakovcu otvorio i vlastitu prodavaonicu pamučnih proizvoda koja je nakon kraćega djelovanja predana na uporabu Čakovečkomu magazinu. Zbog dotrajalosti proizvodnih pogona 1954. započela je izgradnja nove tvornice na sadašnjoj lokaciji na Globetki, kamo je gotovo u potpunosti preseljena 1960. Poduzeće je 1958. zapošljavalo 417 radnica i radnika, koji su proizveli više od četiri milijuna metara tkanine. Godine 1962. u novim uvjetima sa 620 zaposlenih u poduzeću je proizvedeno više od 8,1 milijun metara tkanine. Broj zaposlenih u tom se razdoblju kontinuirano povećavao te je 1966. iznosio 931.
Iako je, zahvaljujući povećanim kapacitetima tkaonica do kraja 1960-ih poduzeće povećavalo opseg proizvodnje sirovih tkanina, zbog dotrajalosti strojeva u odjelu doradbe, sve je teže pratilo suvremene promjene na tržištu te je između 1968. i 1971. zapalo u proizvodnu i poslovnu krizu. Smanjio se i broj zaposlenih, a rješenja su se tražila u rekonstrukciji odjela doradbe i preorijentaciji u proizvodnome programu. Godine 1971. počela je proizvodnja umjetne kože (politeksa), konfekcije od vlastita platna, te dekorativne kozmetike za njegu ruku i lica po licenci poduzeća Karl Höppner iz Düsseldorfa. Nabava automatiziranoga strojnog parka dovela je do smanjenja broja zaposlenih koji je 1973. iznosio 728. U sljedećem razdoblju poduzeće je djelovalo kroz OOUR-e Tekstil, Dorada i Politeks. Godine 1983. u tvornici je satkano 6,1 milijun metara tkanine, dok je ukupna proizvodnja umjetne kože iznosila 2,9 milijuna metara. Proizvodnjom koagulata kao podloge za umjetnu kožu 1989. ostvareno je nastojanje da se proizvodi što kvalitetnija umjetna koža.
Društveno poduzeće Čateks 1992. pretvoreno je u dioničko društvo, te kao takvo djeluje i danas. Godine 1993–95. opremljeno je novim, modernim doradbenim strojevima, te se od tada kontinuirano modernizira. Djeluje u tri proizvodna centra: Tekstil – za proizvodnju tkanine, doradbu i oplemenjivanje, odnosno bojenje i tiskanje tkanine, Politeks – za proizvodnju naslojenih materijala na bazi poliuretana te višeslojnih laminiranih materijala s pametnim dišućim membranama, Konfekcija – za konfekcioniranje gotovih odjevnih predmeta te ostaloga kućanskoga tekstila. Proizvodi vojni, medicinski, zaštitni i kućanski program. Izvozi u države EU-a i regije, a vojni program u Kuvajt. Godine 2019. zapošljavao je 289 radnica i radnika.
D. Feletar, E. Fišer: Čakovečka tekstilna industrija Čateks Čakovec 1874. – 1974. Čakovec, 1974.
S. Neumann nasljednici (1878–1948)
Međimurska tkaonica Čakovec (1948)
Čateks (od 1948)