Novogradnja, građevinsko poduzeće specijalizirano za visokogradnju osnovano 1948. u Zagrebu. Uz → visokogradnju, djelatnost poduzeća obuhvaćala je i → niskogradnju i → hidrotehniku, instalacijske i završne radove u građevinarstvu, elektroinstalaterske radove, proizvodnju i obradbu → kamena (sv. 2), proizvodnju → pijeska i šljunka (sv. 2) te projektiranje građevina.

Razvoj poduzeća označilo je osnivanje projektnog odsjeka 1961., koji je 1963. prerastao u samostalni Projektni biro. U projektiranim stambenim neboderima u Folnegovićevoj ulici, Savskom gaju i Trnskom prvi su se put u Zagrebu uz poznati armiranobetonski kostur rabili pregradni paneli od plinobetona. U kasnijim su se fazama projektirale stambene zgrade s monolitnim armiranobetonskim konstrukcijama izvedenima u velikoplošnoj oplati, među njima pet 17-katnih stambenih objekata u Sigetu, 14 peterokatnih stambenih zgrada u Utrini, 16-katni stambeni neboderi u Heinzelovoj, hotel za radnike poduzeća u Remetincu. Do 1976. Novogradnja je poslovala kao samostalno građevinsko poduzeće, a nakon toga je integrirana sa zagrebačkim građevinskim poduzećima Grapor i Tehnogradnja. Godine 1977. obavljene su prve statusne promjene u skladu s tadašnjim Zakonom o udruženom radu, kada je počela poslovati kao radna organizacija podijeljena na OOUR-e (Konstrukcija, Završni radovi, Transport i održavanje, Projektni biro) sa sjedištem i proizvodnim lokacijama na području grada Zagreba.

Novogradnja je tijekom svog poslovanja bila usmjerena uglavnom na područje Hrvatske, pretežno Zagreb, Istru i Primorje. Do kraja 1980-ih poduzeće je izgradilo više od 30 000 stambenih objekata, pretežno u okviru stambenih naselja ili stambeno-poslovnih objekata (Voltino i Folnegovićevo naselje, Studentski grad, Volovčica, Siget, Središće, Travno, Utrina, Sloboština, Dugave, Ružmarinka, Špansko, Malešnica i Prečko u Zagrebu, naselje Kijac na Krku) te obiteljske kuće i stambeno-poslovne zgrade u interpolacijama u Zagrebu i Osijeku. Sudjelovalo je u izgradnji industrijskih objekata i tvornica u Zagrebu (Centralna mljekara i proizvodnja mliječnih prerađevina, Tvornica električnih strojeva Rade Končar, Tvornica parnih kotlova, Tvornica sapuna Labud, Kemijska industrija Chromos, Tvornica olovaka Zagreb), objekata tekstilnih industrija u Čakovcu (Čateks) i Varaždinu (Varteks), Tvornice lijekova Pliva u Kalinovici, Opekarske industrije Prigorka u Samoboru, Tvornice keramičkih pločica i sanitarija u Orahovici te mnogih poslovnih objekata i trgovina. Najviše je hotelsko-turističkih objekata izgradilo u Istri, samo u Poreču i okolici desetak hotela i hotelskih naselja, na Krku nekoliko turističkih objekata, a u Zagrebu je sudjelovalo u izgradnji hotela Laguna. Poduzeće se također bavilo izgradnjom objekata javne namjene: u Zagrebu je ostvareno više domova zdravlja, obnovljeno ili novoizgrađeno više bolničkih odjela u gotovo svim zagrebačkim bolnicama, izgrađeni su dječji vrtići, osnovne i srednje škole te dijelovi visokoškolskih ustanova (Ekonomski i Medicinski fakultet, Akademija likovnih umjetnosti), Sportska dvorana Martinovka, i dr. Uz poslove u državi sudjelovalo je i u izgradnji objekata različite namjene u SR Njemačkoj kao što su stambeni i poslovni objekti u Münchenu i Nürnbergu, školske i sportske zgrade u Erlangenu i Bergu, bolnički objekti u Erlangenu i Neumarktu, tvornički objekti u Neumarktu i Sengenthalu te cestovni mostovi na području Münchena, Nürnberga i Stuttgarta.

Radnički je savjet 1992. donio odluku o pretvorbi. Razvojni program, koji se odnosio na promjene u organizacijskoj strukturi, zbrinjavanje viška radnika te zapošljavanje stručnih i kvalificiranih radnika, modernizaciju strojeva i mehanizacije, centralizaciju pogona, sastavljen je bez razrađenih financijskih aspekata ulaganja, izvora sredstava te definiranih rokova. Od 1998. Novogradnja je poslovala s gubitkom, od 1999. račun Društva bio je u blokadi, a dokumentacija o vlasničkoj strukturi nepotpuna. Godine 2001. otvoren je stečajni postupak, a Trgovački sud u Zagrebu 2010. brisao je poduzeće Novogradnja d. d. kao poslovni subjekt.