Cvjetković (Cvietković, Cvitković, Cvitković-Flori, Flori), brodovlasničko-trgovačka obitelj s Pelješca. Prezime je dobila potkraj XVI. st. po Cvjetku (rođenom oko 1540), a potkraj XVII. st. prevladao je talijanski oblik prezimena – Flori.

Obitelj potječe iz Ruskovića Sela u Podgorju, a prvi poznati član obitelji bio je kapetan Nikola (rođen oko 1570), koji je u XVII. st. zapovijedao dubrovačkim brodovima, kao i brat mu Mato (rođen oko 1580), sinovi Cvito (oko 1605–1674), Marko (oko 1610–1682) i Mato (oko 1620–1688), te unuci Nikola Cvitov (oko 1640–1689) i Nikola Matov (oko 1664–1689).

U XVIII. st. u Orebić se doselio kapetan Luka Matov (1678–1771), kojemu je jedan od dvojice sinova, Frano (oko 1700–1776), također bio kapetan. Nakon tragične smrti kapetana Luke Franova (1731–1792) i sina mu Frana (1767–1792) u brodolomu u Lionskome zaljevu, obitelj su brodarsko-trgovačkim poslovima financijski uzdignuli u prvoj polovici XIX. st. Ostali Lukini sinovi: Antun (rođen 1775), od 1804. predstavnik pomorsko-trgovačkoga poduzeća Stjepan Kerša i drug u Taganrogu (Rusija), potom nastanjen u Livornu, Stjepan (rođen 1784) i Nikola (1791 – oko 1865).

Stjepan, do 1818. trgovac žitom u Taganrogu i bratov nasljednik u vođenju pomorsko-trgovačkoga poduzeća, osnovao je 1828. u Carigradu vlastito poduzeće i banku, s podružnicama u Livornu i Londonu. Nakon velike dobiti prvim barkom La Harpe, izgrađenim u Livornu 1816., u Gružu je 1820. dao izgraditi i drugi jedrenjak, pulaku Gravosa, čime je oživio gotovo zamrle poslove na gruškim škverovima. Iskoristivši povoljno razdoblje u brodarstvu nakon Rusko-turskoga rata (1829), znatno je povećao svoju flotu brodovima velike nosivosti (200–250 t). Do početka Krimskoga rata (1853) posjedovao je ukupno 15 jedrenjaka duge plovidbe (Sorpresa, Menelao, Melandro, Filomena, Fiume, Maria Costanza, Stefano Flori i dr.), izgrađenih u Livornu, Gružu, Rijeci, Trstu, Veneciji, Engleskoj i drugdje, koji su plovili većinom pod austrijskom, ali i pod ruskom i toskanskom zastavom. Usko je surađivao s mlađim bratom Nikolom, osobito zaslužnim za razvoj livornske luke i tamošnje pomorske trgovine, koji je 1842. u Livornu upravljao poduzećem i bankom Niccolo e Luca Flori, koje je također posjedovalo nekoliko jedrenjaka te 1860-ih jednom od najjačih banaka u Livornu.

Odlaskom braće Flori s Pelješca obiteljska se loza na Pelješcu ugasila 1858. smrću njihove sestre Margarite, a Nikolinom se smrću ugasila i brodarska aktivnost obitelji.