Degen, Henrik (Heinrich, Henricus) (Lübeck, oko 1801 – Molve, 4. X. 1861), ljevač zvona, izlio najveće zvono zagrebačke katedrale.
Podrijetlom Nijemac, 1833. došao je u Zagreb i stupio kao pomoćnik u zagrebačku ljevaonicu zvona, koju je vodio Antun Schiffer. Nakon Schifferove smrti 1834., vjenčao se njegovom udovicom 1837. te uzeo ljevaonicu u zakup. Posebno se istaknuo lijevajući velika zvona. Godine 1837. pretalio je staro zvono sv. Ladislava, što su ga 1721. izlili Ivan Foresti i Baltazar Schmidt, te izlio novo istoga naziva, koje je rastaljeno 1916. za ratne potrebe. Godine 1843. izlio je dotad najveći brončani odljevak u Hrvatskoj, zvono Sv. Trojstva (Veliki zvon, kako su ga zvali Zagrepčani), visoko 2,16 m, promjera 2,21 m te mase 6453 kg. Oba su zvona lijevana za zagrebačku katedralu i ubrajaju se u remek-djela zvonoljevarstva. Njegova su zvona ornamentički bogata, sa širokim vijencima od ruža ili hrastovih grančica s klasjem. U izradbi manjih zvona nije uvijek vodio računa o simetriji, već je figure, ornamente i natpise raspoređivao tako da ispune cijelu površinu zvona. Uz dotadašnje latinske natpise počeo je stavljati i hrvatske (1835). U Hrvatskoj je registrirano više od 260 njegovih zvona. Jedna ulica u Zagrebu nosi njegovo ime.
I. Kukuljević Sakcinski: Zvonoljevarstvo u Zagrebu. Vienac, 12(1880) 7, str. 174−175.
K. Dočkal: Naša zvona i njihovi ljevaoci. Zagreb, 1942., str. 67–71.
F. Debeuc: Stara zagrebačka ljevaonica zvona i njeni majstori ljevači. Ljevarstvo, 15(1969) 3, str. 131−135.
Muzej grada Zagreba, postav Žive slike: oživljeni znani likovi
K. Gagro: DEGEN, HENRIK. Hrvatski biografski leksikon, sv. 3, 1993., str. 252.