Elektroprojekt d. d., poduzeće za projektiranje, savjetodavne usluge i inženjering u područjima energetike, vodnoga gospodarstva, zaštite prirode, komunalne infrastrukture, javnih objekata i telekomunikacija, sa sjedištem u Zagrebu.
Osnovano je 1949. pod nazivom Hidroelektroprojekt, poduzeće za projektiranje hidroelektrana i istražne radove sa sjedištem u Beogradu i podružnicama u svim republikama FNRJ osim Crne Gore. Rješenjem Vlade NR Hrvatske 1952. hrvatska podružnica počela je djelovati samostalno pod imenom Elektroprojekt – poduzeće za projektiranje elektroenergetskih postrojenja.
Jezgru Elektroprojekta činila je projektantska skupina stručnjaka koja je 1945. radila u Elektrotehničkom poduzeću Hrvatske (ELPOH). Sljedeće je godine ta skupina prešla u novoosnovano poduzeće za građenje i projektiranje hidroelektrana → Hidroelektra gdje je izradila generalni projekt za HE Vinodol i HE Zavrelje. Godine 1948. je pak prešla u novoosnovani → Inženjersko projektni zavod (IPZ) u kojem je činila Odjel za hidroelektrane. Naposljetku je projektantska skupina prešla u Hidroelektroprojekt u kojem se bavila projektiranjem hidroelektrana i tehničkim nadzorom na teritoriju NR Hrvatske te je ujedno nastavila rad na projektima HE Vinodol i HE Zavrelje, koje su bile prve elektrane tog tipa izgrađene nakon II. svj. rata.
Hidroelektroprojektu su se 1951. pripojili zagrebački Termoelektroprojekt i skupina za projektiranje transformatorskih stanica proširivši program poslovanja na projektiranje svih elektroenergetskih građevina i postrojenja. Radi unapređenja projektiranja hidrotehničkih građevina, otvoren je 1953. vlastiti hidrotehnički laboratorij, prvi u NR Hrvatskoj. Prestao je raditi 1963. kada je Elektroprojekt udružio svoja sredstva s Građevinskim fakultetom i njegovim laboratorijem. Do 1953. poduzeće je djelovalo na domaćem tržištu, u projektiranju hidroelektrana, termoelektrana, transformatorskih stanica i u odgovarajućim istražnim i studijskim radovima. Prvi inozemni rad bio je projektiranje HE Zawgyi u Burmi (danas Mjanmar) 1954. Od sljedeće godine poduzeće je bilo registrirano za vanjskotrgovačke poslove izvođenja investicijskih radova u inozemstvu, te je bilo prva savjetodavna organizacija iz SFRJ koja je izašla na inozemno tržište. Najviše je radova bilo ugovoreno u zemljama u razvoju (Burma, Etiopija, Egipat, Iran, Libija, Alžir, Indija) ali i u Grčkoj, Španjolskoj i SAD-u.
Elektroprojekt je 1957. počeo projektirati sve vrste vodnih građevina i izvoditi studije iskorištavanja nuklearne energije. Nakon sudjelovanja u izgradnji NE Krško, radio je i na njezinu održavanju i sudjelovao u nizu modifikacija postrojenja, stoga je u Krškom imao stalnu skupinu radnika specijaliziranih za rad u nuklearnom području. Raspadom SFRJ ispostava Elektroprojekta u Krškom prerasla je u poduzeće NUKEL d. o. o.
U svom radu Elektroprojekt je najpoznatiji po hidroelektranama, te je projektirao gotovo sve takve elektrane u Hrvatskoj. Ukupno ih je u zemlji i inozemstvu projektirao 42, ukupne snage 4550 MW. Građevinska i tehnička rješenja Elektoprojekta često su bila pionirski pothvati u SFRJ: HE Vinodol bila je elektrana s najvećim padom ostvarenim u FNRJ, HE Peruća (1960) prva velika akumulacija na krškim terenima s injekcijskom zavjesom, prva primjena cijevnih turbina izvedena je na HE Čakovec (1982), prve akumulacije u aluvijalnim naslagama na HE Varaždin (1975), HE Čakovec i HE Dubrava (1989). Istaknuo se i u sanaciji brane Peruća nakon miniranja u Domovinskome ratu.
Elektroprojekt je sudjelovao i u izgradnji 17 termoelektrana u Hrvatskoj i deset u svijetu ukupne snage 8000 MW. Djelatnost je proširio na projektiranje prijenosnih i distribucijskih elektroenergetskih objekata naponskih razina do 400 kV. Projektirao je dokumentaciju za rasklopna postrojenja i sve vrste električnih instalacija u sklopu industrijskih i infrastrukturnih objekata široke namjene. Također je projektirao sustave obrana od poplava, plinovode, toplinske sustave, vodoopskrbu i kanalizaciju. Izradio je prve studije utjecaja na okoliš u sklopu razvoja hidroenergetskih postrojenja za akumulaciju Zoretići te HE Valići (1983) i HE Čakovec (1984).
Organizacijsku strukturu poduzeća činili su biro zajedničkih službi i pet tehničkih biroa: arhitektonsko-geodetski, elektromehanički, hidrograđevinski, informatičko-telekomunikacijski i strojarsko-tehnološki. Postupak pretvorbe poduzeća u privatno dovršen je 1992.
Poduzeće je izradilo više tisuća projekata koji obuhvaćaju 50 brana i akumulacija, više od 820 000 ha površine za natapanje i odvodnju, oko 114 km regulacija rijeka, više od 100 km hidrotehničkih tunela, pet podzemnih i 37 nadzemnih strojarnica hidroelektrana, oko 82 000 m³/h sustava za opskrbu vodom, 37 crpnih stanica, te niz drugih projekata u zemlji i 28 država.
Danas Elektroprojekt ima 100 radnika, od kojih je 50 ovlaštenih inženjera s ovlaštenjima za nostrifikaciju projekata u svim područjima projektiranja u graditeljstvu. Pruža usluge u svim fazama građenja i rada objekata. U planiranju i pripremi izgradnje izrađuje sve vrsta studija i programa potrebnih za razvoj projekata, strategija ili planova. Tijekom izgradnje pruža usluge vođenja izgradnje objekta, nadzora i organizacije građenja. Za objekte u uporabi izrađuje dokumentaciju za održavanje, popravke i rekonstrukcije. Poduzeće djeluje u području energetike (hidroenergetika, termoenergetika, prijenos i distribucija), vodnoga gospodarstva (upravljanje vodama, sustavi obrane od poplava, natapanje i odvodnja zemljišta), infrastrukture i telekomunikacije (plinovodi, vodoopskrba i odvodnja, centralni toplinski sustavi, telekomunikacije, objekti javne namjene i prometne infrastrukture) i zaštite prirode (zaštita okoliša i voda, stručno savjetovanje i nadzor).
Sedamdeset godina Elektroprojekta. Građevinar, 71(2019) 3, str. 209–217.
Hidroelektroprojekt (1949–52)
Odašiljači i veze