farmakopeja (ljekopis), službeni popis lijekova s propisima o ispitivanju kakvoće djelatnih tvari, pomoćnih tvari i gotovih lijekova, o njihovu čuvanju i doziranju, načinu izradbe, osnovnim odredbama i tabličnim prikazima važnih podataka.

Preteče farmakopeje potječu iz 2700. pr. Kr. (Kina). Antički liječnici Hipokrat i poslije Galen pisali su o potrebi da se lijekovi izrađuju po posebnim propisima, pa su tako i stari Egipćani, Grci, Rimljani i Arapi posjedovali zbirke uputa za pripravu lijekova. Većina tih knjiga bile su pregledne podjele o svojstvima sastojaka lijekova te ih se danas smatra knjigama lijekova, a ne farmakopejama koje u užem smislu predstavlja zakonodavni akt. Takvi su propisi prvi put ozakonjeni (postali obvezujući) ediktom rimskog cara Fridrika II. 1240.

Na području Hrvatske su se, prije sastavljanja vlastite farmakopeje, rabile one austrijske (razdoblje Habsburške Monarhije): Pharmacopoeia Augustana (izdanja 1581–1729), Dispensatorium Pharmaceuticum Austriaco-Viennense (izdanja 1729–70), te Pharmacopoea Austriaco-Provincialis (izdanja 1774–94) i Pharmacopoea Austriaca (izdanja 1812–69) posebno izdane za austrijske pokrajine. U drugim dijelovima Hrvatske korištene su Venetian Pharmacopoea iz 1781. i Pharmacopoea Hungarica Editio I. iz 1871., a službena farmakopeja Vojne krajine bila je Pharmacopoea Austriaco-Castrensis (1820).







Prva hrvatska farmakopeja Pharmacopoea Croatico-Slavonica (Hrvatsko-slavonski ljekopis) objavljena je 1888. Izrađena je uz veliko zauzimanje ljekarnika Antuna Kögla (1853–1903) i Franje Schwarza (1841–1922) na temelju mađarske Pharmacopoea Hungarica Editio II. koju je preveo prirodoslovac Josip Janda (1846–1896), dok je konačnu redakturu proveo → Gustav Janeček. Drugo, u cijelosti izvorno izdanje hrvatske farmakopeje (Pharmacopoea Croatico-Slavonica Editio secunda) znanstveno je utemeljeno djelo autora G. Janečeka, koji je sastavio opći, kemijski i galenski dio, te → Julija Domca, koji je sastavio farmakognozijski dio, a izrađeno je u suradnji s Hrvatsko-slavonskim ljekarničkim zborom. Iako je djelo pripremljeno za tisak u siječnju 1900. u nakladi od 600 primjeraka, zbog malih tiskarskih kapaciteta tiskanje je dovršeno tek u studenome 1901. Pisana je dvojezično, hrvatskim i latinskim jezikom, te je imala i šire značenje kao izraz težnje hrvatskoga naroda za neovisnošću. Sadržavala je 522 monografije (opisa pripremanja), odn. nešto više od prvoga izdanja. Bila je prva farmakopeja s propisanom analizom fizikalnoga svojstva optičke rotacije pri ispitivanju eteričnih ulja, prva je uvela kvantitativnu analizu djelatnih supstancija u galenskim pripravcima, standardizirano vrelište na tlak od 760 mmHg (101 kPa), te je jedina za sve droge i pripravke koji mogu izazvati trovanje propisala antidote. Iz tih su je razloga cijenili najpoznatiji europski ljekarnici toga doba Alexander Tschirch, Josef Moeller i Alois Kremel. Velik broj država u tom je razdoblju propisao svoje vlastite farmakopeje, a Hrvatska nije zaostajala za njima. Prema propisanim je zahtjevima preuređeno mnoštvo hrvatskih ljekarni, a zbog posebno strogih propisa hrvatski su ljekarnici naručivali od austrijskih i mađarskih veledrogerija lijekove najviše čistoće, pa su u cjenicima tih veledrogerija takvi lijekovi bili posebno označeni »za Hrvatsko-slavonsku farmakopeju II. izdanje«.

U razdoblju 1910–90., unatoč različitim političkim prilikama, izdana su četiri izdanja jugoslavenskih farmakopeja (Pharmacopoea Jugoslavica, 1933., 1951., 1972. i 1984), a zbog velikog angažmana G. Janečeka i J. Domca smatra ih se III–VI. hrvatskim izdanjem farmakopeje.

Nastojanja stvaranja zajedničke europske farmakopeje započela su 1865. na Međunarodnome farmaceutskom kongresu u Bruxellesu, a ostvarena su 1964. Konvencijom o izradi Europske farmakopeje. European Pharmacopoeia objavljuje strasbourško Europsko ravnateljstvo za kakvoću lijekova i zdravstvenu skrb (engl. European Directorate for the Quality of Medicines and HealthCare; EDQM), a prvo izdanje tiskano je u tri sveska: prva knjiga objavljena je 1969., druga 1971. i treća 1975. Novo izdanje izdaje se svake tri godine, a svake godine objavljuju se još tri Dodatka s novim, ispravljenim i revidiranim tekstovima.

Hrvatska je potpisnica Konvencije od 1994. te su sve suvremene Hrvatske farmakopeje (1999., 2007., 2013., 2019) usklađene s europskom. Od 2013. izdavač je → Agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED).