finomehanika, znanstvenotehnička disciplina koja se kao grana strojarstva bavi proučavanjem, konstrukcijom i proizvodnjom komponenti i proizvoda visoke točnosti izradbe i malih izmjera pojedinih dijelova; kadšto finomehanička tehnika ili precizna mehanika. Finomehanički proizvodi se obično konstruiraju uz istodobnu primjenu različitih znanstvenotehničkih disciplina (mehanike, akustike, automatike, elektrotehnike, elektronike, fluidike, kemije, optike, termodinamike), među kojima danas prevladava elektronika, pa finomehanika postaje dijelom → mehatronike. U doba sve izrazitije minijaturizacije, finomehanika nerijetko ustupa mjesto → mikrotehnici.

Precizno izrađeni proizvodi izrađivali su se još u antičko doba, npr. rimski kirurški instrumenti, u XIII. st. izrađene su prve naočale, u XIV. st. prvi mehanički satovi, potkraj XVI. st. prvi teleskopi i mikroskopi. Blaise Pascal izradio je 1642. mehanički računski stroj, Christian Huygens konstruirao je sat s njihalom 1656., a s oprugom i nemirnicom 1674., što je omogućilo razvoj urarstva kao začetka finomehaničke tehnike.

Među finomehaničke proizvode ubrajaju se mehanički satovi (→ urarstvo), mjerni instrumenti, uređaji → regulacijske tehnike, računski strojevi i uredska tehnika, geodetski instrumenti, astronomski instrumenti i dr. optički instrumenti, meteorološki instrumenti, kirurški i dr. → medicinski instrumenti, navigacijski instrumenti, fotografski aparati i pribor, trgovački, glazbeni i drugi → automati, neke → igračke, proizvodi bijele tehnike i dr.

U Hrvatskoj se osobe za rad u finomehanici školuju u srednjim tehničkim školama, te na stručnim i sveučilišnim studijima. Zvanje finomehaničara (precizni mehaničar), koji uglavnom popravlja finomehaničke uređaje, stječe se završetkom trogodišnjeg srednjoškolskoga programa, a zvanje tehničara za finomehaniku, koji uglavnom izrađuje finomehaničke uređaje, stječe se završetkom četverogodišnjeg srednjoškolskoga programa. Programe iz područja finomehanike provodilo je više škola u Hrvatskoj, npr. zagrebačka Tehnička škola Ruđera Boškovića od 1953., a danas ih provodi samo nekoliko, dok su se ostale škole usmjerile na programe mehatronike. Srednjoškolski udžbenici Elementi finomehanike (A. Ređep, D. Pavuna, J. Čelan, V. Koroman, 1991–2004) i Finomehanika (A. Ređep, 2005–09) obuhvaćaju gradivo predmeta Finomehanika te Finomehanički elementi i konstruiranje.

U visokoškolskome sustavu obrazovanja za rad u području finomehanike, tj. za konstruiranje i razvoj takvih dijelova, sklopova i uređaja, školuju se stručnjaci na preddiplomskim stručnim studijima proizvodnoga strojarstva Sveučilišta Sjever u Varaždinu i Veleučilišta u Slavonskome Brodu, strojarstva i mehatronike Veleučilišta u Karlovcu, mehatronike Visoke tehničke škole u Bjelovaru i Tehničkoga veleučilišta u Zagrebu (sv. 4), te na sveučilišnim studijima strojarstva u Splitu, Rijeci, Slavonskome Brodu i Zagrebu. Osobitu zaslugu za razvoj toga dijela strojarstva ima → Alfred Heim, koji je na strojarskom odjelu Tehničkoga fakulteta (→ Fakultet strojarstva i brodogradnje) u Zagrebu osnovao laboratorij za preciznu mehaniku, bio vrstan stručnjak u tom području te, među ostalim, konstruirao brusilicu za leće i uređaj za snimanje krvnih žila. Od 2005. na riječkom Tehničkome fakultetu djeluje Laboratorij za precizno inženjerstvo, kojega je osnivač i voditelj → Saša Zelenika.

U Hrvatskoj je više tvornica razvilo finomehaničku proizvodnju, npr. Tvornica računskih strojeva, Ghetaldus i Vage iz Zagreba, → Bagat iz Zadra, poduzeće Finomehanika iz Varaždina (proizvodi precizne mehanike, mehanografije, robnih automata, automata za razonodu i dr.; 1960–76), a neka su se poduzeća specijalizirala za popravak i održavanje finomehaničkih uređaja, npr. Tehničar iz Zagreba (od 1946.; danas Tehničar Birocomp).