Florio (Cvietić, Cvijetić, Cvietković), pomorska, brodovlasnička i trgovačka obitelj iz Prčanja u Boki kotorskoj. U XVIII. i XIX. st. bila je jedna od vodećih prčanjskih pomorsko-trgovačkih obitelji i jedna od 12 plemićkih obitelji s nasljednim pravom u upravnome vijeću prčanjske općine. Imala je iznimno važnu ulogu u gospodarskoj, odnosno pomorsko-trgovačkoj, društvenoj i kulturnoj povijesti Boke, ali i širega područja Jadrana. Od XV. st. živjeli su u Kotoru, prezivajući se Cvijetić. Nakon što se jedan od članova obitelji vratio iz Venecije s talijaniziranim prezimenom Florio, obitelj se oko 1600. pod tim prezimenom preselila u Prčanj.

U XVIII. st. pripadnici obitelji zabilježeni su kao pomorski poduzetnici i brodovlasnici: Marko, čiji su brodovi 1722. prevozili žito, duhan, sukno i kože na relaciji Boka–Ancona, Josip, vlasnik peliga i trabakula koji je 1784. plovio na relaciji Ancona–Kvarner, Ivo, brodovlasnik i trgovac, koji je 1782. svojim peligom prevozio suho grožđe i ulje s Levanta u Trst, Vicko, trgovac koji je 1797. svojim peligom prevozio drvo na relaciji Venecija–Zakint, Blaž Paškov, zapovjednik brodova na relacijama Venecija–Grčka (1789) i Venecija–Zakint (1797) te Petar, 1797. zastupnik prčanjske općine u Mlecima te trgovački poduzetnik i brodovlasnik, čijim se peligom na relaciji Ancona–Grčka prevozio sir.

Od kraja XVIII. st. do 1827. obitelj je bila jedna od gospodarski najjačih u Boki, nastavljajući svojim jedrenjacima duge i obalne plovidbe razgranatu trgovačko-pomorsku aktivnost koja je zahvaćala sve važnije jadranske, sredozemne i crnomorske luke. U to su doba pripadnici obitelji obnašali i visoke dužnosti u prčanjskoj gradskoj upravi. Frano, jedan od najjačih prčanjskih i bokeljskih trgovaca toga doba, bio je 1797. prokurator prčanjske općine u Mlecima, a Tripo 1810. prčanjski načelnik. Godina 1820-ih zapaženi su kapetani Filip, Antun i Luka, kapetan prčanjskoga broda Ovidio, koji su turski gusari opljačkali i zaplijenili 1820. na Crnome moru. Među prčanjskim brodarima 1844. u izvorima zabilježeni su Aleksandar, vlasnik i zapovjednik bakarskoga brigantina Irene koji je nastradao 1865. u brodolomu na Crnome moru, i Elizabeta, suvlasnica barkova Otok i Beppi S. Brodovlasnik Vinko živio je 1852−53. u Trstu. Za spašavanje brigantina Splendido od nasukanja 1851. u Dardanelima, austrijska središnja Pomorska vlada dodijelila mu je 1852. posebno priznanje. U to je doba u Trstu aktivan i Vicko, vlasnik barka Dom, kojim je zapovijedao Toma, također pripadnik obitelji.

U vojno-pomorskoj službi vodeći je pripadnik obitelji u XIX. st. bio Marko Eugen (1820–1906), kontraadmiral austrougarske ratne mornarice, koji je s bratom Antonom, austrijskim časnikom, kao poručnik austrijske ratne mornarice sudjelovao 1848. u pomorskoj blokadi Venecije. Istaknuo se 1864. u bitki kraj Helgolanda i, kao zapovjednik korvete Erzherzog Friedrich u stožeru austrijskoga admirala Wilhelma von Tegetthoffa, u Viškoj bitki 1866. između austrijske i talijanske mornarice, za što ga je austrijski car odlikovao Leopoldovim redom za hrabrost. Austrijsko mu je viteštvo dodijeljeno 1880., a umirovljen je 1889. S njegovim sinom ugasio se viteški ogranak obitelji Florio.

Za propadanja bokeljskoga brodarstva sredinom XIX. st. zbog prelaska plovidbe s jedrenjaka na parobrod, osnovano je u Trstu 1833. parobrodarsko društvo Austrijski Lloyd, u kojem su se zapošljavali pomorci i kapetani iz obitelji Florio. Tako je pomorski kapetan Gaetan zapovijedao brodom Stadium, a pomorski kapetan Marko Blaž oko 1840. bio jedan od prvih nautičkih inspektora spomenutoga društva, posebice zaslužan za uspostavljanje prvih parobrodskih veza za Levant, Indiju, Kinu i Japan. Pripadnici obitelji Stanislav, Ilija i Tripo, nastanjeni u Trstu, 1860. poslovno su se udružili s prčanjskom obitelji Visin i bili suvlasnici pet velikih brodova: putničkoga luksuznog jedrenjaka Libertas te barkova Neptun, Kolumbus, Milinka i Ljubinka, a 1871–72. nabavili su i tri čelična parobroda, Narenta, Risano i Timavo, izgrađena u Engleskoj. Zajedno s Mihom Vučetićem iz Baošića osnovali su 1871. u Trstu bokeljsko dioničarsko parobrodarsko društvo Adria koje je, zbog prejake konkurencije Austrijskoga Lloyda, 1878. bilo prisiljeno prekinuti djelovanje i brodove prodati Lloydu, čime je završeno zlatno doba prčanjskoga i bokeljskoga pomorstva.